Makar i letimičan pregled jučerašnjih objava prečanskih Srba, nakon što je konačno srušena nelegalno izgrađena crkva u dvorištu nane Fate Orlović u Konjević Polju, ponovo je pokazao u kojem okruženju Bošnjaci žive.
Sve one imaju sasvim jasnu poruku - prijetnju.
Prijeti se novim, mnogo krvavijim ratom.
U objavama na društvenim mrežama uopće se ne uvažava činjenica da je crkva sagrađena mimo svih ljudskih i božijih zakona, na tuđem imanju i uinat.
Kunu se i proklinju Bošnjaci i "domaći izdajnici" i najavljuje osveta.
Ne pominje se ni da je crkvu srušio onaj koji je i izgradio uz blagoslov onih koji su sve to i ranije blagoslovili.
Ne! Bitno je odapeti nove otrovne strele.
Rajko Vasić, nekadašnja "perjanica socijaldemokratije" i zaljubljenik u Sjedinjene Američke Države, koje su ga za to obilato nagrađivale, zaprijetio je i da će mnogo nevinih biti ubijeno.
Marko Milačić, visoki funkcioner prosrpske vladajuće strukture u Crnoj Gori poručio je da oprostiti neće.
U sve se, naravno, upetljao i savjetnik predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Milorada Dodika, Milan Tegeltija.
U još jednom od niza stupidnih objava on je objašnjavao da pravno nije i pravedno i također prijetio.
I tako dalje i tako dalje i tako dalje.
Svi pomenuti, osim možda tog Milačića, bili su u jednom značajnom periodu miljenici Bošnjaka.
"Novi vjetar", "umjereni", "drugačiji"...
Bošnjaci imaju usud da im treba "neki drugačiji Srbin", dokaz da svi Srbi nisu isti (I NISU!)... naša je ruka stalno ispružena, prečesto i previše, i redovno dobijamo po prstima.
U toj snishodljivosti uvijek i iznova pogazimo i još po neku preostalu mrvu dostojanstva.
Naravno da svako normalan želi s komšijama i susjedima imati dobre odnose.
Život nas, međutim, uči da se oni ne grade snishodljivošću, već čistim računom.
Hoće li Bošnjaci to ikada naučiti?
Servilnošću se pokazuju svi kompleksi i strahovi i time samo dodatno hrane apetite onih koji kamu nikada istinski odložili nisu.
Konstanta naše javne scene je "anamo on" koji fino priča.
Imena se mijenjaju, naše nekritičko prihvatanje ostaje.
Bilo da je Nenad, Milorad, Vuk, Draško ili sad neki Vukan.
Nenaučena lekcija ostaje.
Niko ne zagovara da se treba odgovarati istom mjerom.
Dostojanstveni prezir treba biti naš odgovor.
Ali i spremnost.
Budala i krivih drva neće nestati nikada.
A gore pobrojani samo su dio budala s kojima imamo posla.
I koliko je takvih i novih budala spremno kidisati na našu imovinu i živote? Jesmo li svjesni toga?
I koliko je "budala" izvršilo još jedan genocid nad Bošnjacima?!
To što sada na internetu "budala Rajko Vasić" riga mržnju i prijeti za nas mora biti trajna opomena.
Ako ikada dođe taj čas da novog genocida neće biti!
