Gotovo svakodnevno na Facebook grupi "Nisam tražila" pojavljuju se nova ispovijesti djevojaka i žena o uznemirujućim, strašnim ili čak traumatičnim iskustvima koja trpe ili su trpila proteklih godina. Ipak, nekako najteže je čitati ispovijesti žrtava koje su seksualno zlostvljali članovi rodbine, osobe od kojih bi te curice trebale tražiti i dobiti zaštitu.
Jedna takva ispovijest pojavila se i danas.
- Eh ni sama ne znam odakle bih počela. Jer prisjećajući se svega, boli.
Eh ovako. Imala sam šest godina kada me je prvi put amidža počeo dirati po grudima. Mislila sam to tako ide, svakoj djevojčici tako bude.
TO JE TAKO TRAJALO
Rasla sam, a to je prelazilo na više. Dirao bi me po svim intimnim dijelovima, mene je tjerao isto to da radim. Jednog dana sam popričala sa svojom mlađom sestrom, jer sam mislila da to isto i njoj radi, no nije.Tražio je priliku da budemo sami, u prolazu me znao dodirnuti. Sestra mi je rekla da to nije normalno, da to trebamo reći roditeljima. Ali ja sam se bojala. Nisam smjela, ipak je to brat mog oca. Šutila da se svaki dan to se dešavalo. Kada roditelji nisu kući ja bih se ključala, kad strina nije kod kuće ne bih išla kod njih. Tako je to trajalo do moje 16. godine. Nikada nikome nisam rekla.
