Još jedna porodilja u bolnici u Banja Luci ispričala užasno iskustvo: "Bila sam na hljebu i malo vrhnja, jogurt mi je kupovao suprug"

asd
Podstaknuta ranijim fotografijama hrane koje su stizale iz ove ustanove, poslala nam je svoje, koje je zabilježila u nešto više od dva mjeseca boravka u ovoj ustanovi

Nakon porođaja sam bila na hljebu i nešto vrhnja, žohari su nam bili redovni gosti, a pregorjelu sijalicu nisu mijenjali tri dana.

Ovako priča svoje iskustvo iz UKC RS mlada majka iz Banjaluke, čije je ime poznato redakciji Srpskainfo.

Podstaknuta ranijim fotografijama hrane koje su stizale iz ove ustanove, poslala nam je svoje, koje je zabilježila u nešto više od dva mjeseca boravka u ovoj ustanovi.

– Fotografije su nastale u junu prošle godine, kada sam ih svakodnevno slala suprugu. Nažalost, kako sam mijenjala telefon, ostale su samo dvije, ali dovoljne da posvjedoče o nebrigi s kojom se suočavaju porodilje u ovoj ustanovi – priča ona.

Jogurt, koji se vidi u uglu jedne fotografije, kaže, donosio joj je suprug “da preživi”.

– Ovo je bio moj doručak na režimu ishrane sa smanjenim udjelom koncentrovanih ugljenih hidrata, a dobijala sam, maltene, samo hljeb. Sjećam se da sam imala i fotografiju nekog kupusa. To je baš bio prizor – prisjeća se ona i dodaje da je najveća radost na porodiljskom vladala kada im serviraju palentu!

Prokomentarisala je i objavu, koja je prije nešto više od mjesec dana osvanula na Fejsbuk stranici Univerzitetskog kliničkog centra RS, gdje su se predstavili poslastičari zaposleni u ovoj ustanovi i rekli da pripremaju više od 300 kolača dnevno za porodilje.

– Kolače sam vidjela dva puta u dva i po mjeseca boravka. Nažalost, ni tada ih nisam okusila, jer su donosili hurmašice, koje su prepune šećera, što ja, naravno, u tom trenutku nisam smjela jesti – prokomentarisala je ona za Srpskainfo.

Nažalost, dodaje ona, hrana nije jedini problem s kojim se porodilje svakodevno hvataju u koštac.

Žohari su im, prisjeća se, noću padali na glavu, pa nisu smjele, niti mogle spavati. Prisjeća se i dana kada je u kupatilu pregorila sijalica, pa su, kaže, čekale i čekale da je neko zamijeni.

– Na kraju se ispostavilo da običnu sijalicu, koja košta pola marke, nisu imali na stanju. Nakon tri dana, moj suprug je kupio sijalicu i poslao majstora da je zamijeni – priča ona.

Za kraj je prokomentarisala da nisu samo pacijenti nezadovoljni i zgroženi situacijom u ovoj ustanovi, nego i medicinske sestre i ljekari.

– I oni su zgađeni uslovima u kojima rade i u kojima borave trudnice i porodilje – zaključila je ova Banjalučanka u ispovijesti za Srpskainfo.