Jeste li vi majka? Vidite, ja više nisam… Znate li zašto? Jer sam izgubila oba oka, moja dva djeteta, oba za noć. U sekundi…
Ovo su prve i jedine riječi koje je pred reporterima “Novosti” izustila neutješna majka Zorica Panić, iz sela Dubona, čijeg je sina Milana i kćerku Kristinu u noći između četvrtka i petka, iz vatrenog oružja, usmrtio komšija Uroš B. (21).
Otac ubijenih Saša Panić jučer nije bio sposoban, niti je želio bilo šta da kaže o zlu koje je ovu porodicu zadesilo.
Djed Stojan, iako očajan u svojoj tuzi, pristojno je prišao, primio saučešće i kratko rekao:
“Razumite naš bol. A, i nema tu šta više da se priča…”
U dvorištu porodične kuće Panić juče su se okupili članovi familije, komšije, prijatelji. Većina njih nije bila raspoložena za bilo kakav razgovor. Jedna od komšinica porodice Panić zamolila je da se ispoštuje roditeljski bol za gubitkom dvoje djece:
“Panići su divna porodica, vrijedni, pošteni, ugledni. Milan je nepunih godinu dana bio policajac, što mu je bio životni san, a Kiki je gimnazijalka. Ne znamo detalje i kako se, šta i zbog čega tačno desilo, ali čuli smo da je Uroš najprije uperio oružje u Kiki, pa je brat pritrčao da je spasi. I, oboje su poginuli od ruke zlikovca. Ne znam kako će se ovo završiti i šta je ovo ušlo u narod da se ovakve stvari događaju…”
U komšiluku, kada je riječ o porodici Uroša Blažića, koji je počinio masakr u tri sela, podijeljena su mišljenja.
Oni koji ih hvale, za “Novosti” kažu:
“Radiša, Urošev otac, porijeklom je iz Dubone. Vojno je lice, pukovnik i radi u Generalštabu. Majka je Biljana, radi na VMA kao instrumentarka. Pored Uroša, koji je mlađi, imaju i sina Marka. U porodičnoj kući, između ostalog, pored dede i babe, žive i Marko sa suprugom i djetetom, i Uroš. Radiša i supruga su dolazili samo vikendom ili kad su na godišnjem odmoru, divni su, radni i pošteni ljudi.”
O Urošu neke komšije kažu da je bio dobar momak, dok ima i onih koji tvrde suprotno, kao i o njegovoj porodici:
“Uroš je upisao Vojnu akademiju, ali je primljen u pješadiju, što mu se nije dopalo. Zato je odlučio da se, s obzirom na to da su njegovi jako bogati, posjeduju gotovo 100 hektara, njiva, voćnjaka, povrtnjaka, čak šest traktora i drugih priključnih mašina, bavi poljoprivredom. Iskreno, to mu je i išlo od ruke. Baš je bio vrijedan i uspješan i spreman i da pomogne komšijama.”
Istina, kako veli komšiluk, kao i svaki mladić, volio je da bude van kuće, da se provede, da bude s curom:
“Blažići, odnosno Radiša i supruga su nedaleko od porodične kuće, na raskrsnici Dubone i Šepšina napravili vikendicu. Planirali su da, naredne godine, kad odu u penziju, dođu i žive u selu. U međuvremenu, vikendom bi boravili u toj kući, a drugim danima, u njoj je često bio baš Uroš. Čak se njegov otac nedavno šalio, dok je sjedio kod komšije, rekavši: “Evo, ne mogu sad da odem kući da spavam, jer je Uroš doveo djevojku. Moram da sačekam malo…”.
Neke od komšija kažu da se Radiša nikada nije žalio na sinove. Ponekad bi umio, kako vele, da kaže da se plaši za Uroša jer voli motor i brzo da vozi, ali nikad nešto više.
S druge strane, ima i onih komšija koji vele da porodica Blažić nije baš toliko za hvalu, a naročito ne Uroš.
“Uvijek sam govorila da nisu djeca kriva, nego roditelji”, kaže jedna od komšinica.
“Bojim se da je svemu ovome doprinio upravo Radiša, zajedno sa suprugom, koji je stalno težio bogatstvu, tome da, osim statusa koji već ima u vojsci, ima i što više zemlje, para… Uroš, kao mlađi sin, imao je više privilegija od starijeg brata i više mu se praštalo. Kao mali, umio je da bude nevaljao, da muči komšijske kerove, pa i da bude grub prema djeci slabijoj od njega. Ne znam tačno, ali čuo sam i da je čak imao i probleme sa zakonom, odnosno policijom, ali da je porodica sve to uspjela da “ispegla” i prikrije. Kako bi, uostalom, da je sve to ostalo u njegovom dosijeu, uspio da upiše Vojnu akademiju?”
Komšije još navode i to da, koliko im je poznato, Uroš nije konzumirao alkohol niti narkotike, ali da se “ložio” na rijalitije i “opasne momke”, poput Kristijana Golubovića:
“Umio je da se šali da je “mali Kris”, ali zaista, nikada do sada nije pokazao da je baš toliko nasilan i zao. Ovo što je uradio, niko ne bi i nije očekivao. Žao nam je porodica povrijeđenih i ubijenih, naročito djece. Za ono što je uradio, ako je bio svjestan, treba doživotno da ostane iza rešetaka!”
