"Mislim da sam ja najmanje bitna u ovim danima dok se plemenita struka razvlači i blati u javnosti... Ja sam samo jedna od mnogih medicinskih sestara, radim u Zagrebu u kirurškoj grani medicine od 2005. godine.
Ni u jednom trenutku nisam očekivala ovoliki odaziv i komentare na tekst koji je plod jednog momenta nakon dežurstva. Nisam očekivala ništa, samo sam to izbacila iz sebe, ali stojim iza svake riječi.
Sad vidim da to nisu samo moje riječi, iza njih vidim da stoje mnogobrojne kolegice kao i ljudi van naše struke, zato i kažem da sam ja najmanje bitna, samo sam na 'papir' stavila ono što tisuće medicinskih sestara Hrvatske osjeća...", poručila je Martina Čvrljak za Dnevnik.hr.
Uz njenu dozvolu, objavu prenosimo u cijelosti.
"Danima od nepoznatih ljudi, a nažalost i od onih koje poznajem i koje sam cijenila, slušam gadarije i uvrede i sve ostalo čega se možete sjetiti skrivajući se iza vlastitih tipkovnica i po hodnicima čekaonica, uvrede na račun struke koju ne smatram strukom nego identitetom nekoga tko je imao hrabrosti to izabrati.
"Ponekad me malo sram biti dio ovog naroda"
Ne mogu vjerovati da netko čitajući da je netko napadnut na svom radnom mjestu i da mu se svakodnevno prijeti životom, ne mogu vjerovati da razmišljanja idu u tom smjeru da smo zaslužili i da nam tako i treba.
Ponekad me malo sram biti dio ovog naroda.
Jedva čekate neku 'pogrešku' medicinske sestre ili bilo koga drugog tko radi svoj posao... da se možete obrušiti na svoje tipkovnice k'o lešinari na mrtvu živinu. Dane provodite pljujući po svemu, po nečemu što je vašem prijatelju i susjedu sveto!
Nije li vam dosta te mržnje?! Jeste li svjesni da se država prazni... jeste li svjesni što se događa oko vas? Doista vas nije strah zdravstvenog sustava koji čeka vašu djecu?! Zašto pljujete po onima u čijim cipelama ni koraka niste napravili?
Istina je da je zdravstveni sustav blago rečeno katastrofalan! Zašto? Zbog bahatih i odvratnih zdravstvenih djelatnika?
Ili možda zbog naroda koji kad kihne krene 'preko veze' tražiti pravdu po bolničkim šalterima napadajući sve redom, od službenice na šalteru preko zdravstvenih djelatnika do pomoćnog osoblja?! Zbog naroda koji bez razloga puni čekaonice i hitnu službu... Zbog gospođe koja je navratila oko 3 ujutro jer je eto već dva mjeseca koljeno boli i eto sad je zaključila da joj je dosta?!
Zbog visokog gospodina koji je svoju majku 'preko veze' eto došao oko ponoći odbaciti malo do bolnice jer baš eto sa ženom i djecom mora malo na skijanje... pa će je eto malo ostaviti nama 'ljudožderima' na skrb?! Mi vam nismo krivi što ste bolesni i nismo vas zvali da nas dođete vrijeđati i prijetiti nam!
"Past ćemo i razbiti nos... ali ćemo ustati"
Radimo svoj posao, i znate što... radimo ga ODLIČNO, koliko god nam vi puta pokušali podmetnuti nogu na tom putu. Past ćemo i razbiti nos... ali ćemo ustati... i znate što, MI ćemo brisati go**a vašoj bolesnoj baki... MI ćemo stisnuti ruku vašoj majci dok se vi spuštate po snježnim padinama neke divne strane zemlje...
I dok budete skijali i skrivali se iza svojih tipkovnica vrijeđajući ono što ne razumijete... mi ćemo otići na neko bolje mjesto... daleko... isto u neku drugu stranu zemlju, ali nećemo se vratiti za 15 dana sa slikama i uspomenama, mi ćemo otići zauvijek...
Stojim uz svaku svoju kolegicu koja je bila 'go**o' prema vama, uz svaku onu nasmijanu i nenasmijanu... uz svaku onu koja je majka i razumije kako je ostaviti svoje dijete u bolnici... jer ne bi vjerovali i ona je ČOVJEK!
Uz svaku onu koja je morala s 19 godina na malo težem odjelu pedijatrije raditi noćnu smjenu sama jer je eto opet stigla zabrana zapošljavanja.... uz svaku onu koja je vezala bolesno dijete ili odraslog čovjeka za krevet... uz svaku, jer mi znamo zašto takve 'gadarije' moramo raditi.
Uz svaku onu koja je noć u kojoj si ti, narode, spavao provela izbezumljena jer joj dijete na odjelu sjedi u kinderbedu i vrišteći lupa glavom u željeznu ogradicu, dok joj klinac u dobi od dvije godine u susjednoj sobi vrišti na podu jer se prebacio preko željezne ogradice na pod, a nije bio 'brutalno vezan za krevet'... a onaj slatki bebač pokraj je izvukao 'infuziju' i sad ima krvi posvuda, a nije mu rukica bila vezana i fiksirana... i eto, sad ga ona grozna baba što tamo radi mora opet pikati onim iglama jer mora primiti taj lijek...
"Stojim uz svaku kolegicu"
I onda u posjet dođete vi i vaše dijete je plavo, izmučeno, ispikano i uplakano... a ona 'stoka' od sestre sigurno negdje pije kavu?! Platite bar dopunsko osiguranje pa će možda 'Oni' imati novca da plate dvije 'stoke' da budu u smjeni!
Stojim uz svaku kolegicu koja je bila živčana i na rubu snaga kad je gospođa u 3 ujutro izjavila da je koljeno boli već dva mjeseca!
Žao mi je stvarno bolesnih ljudi koji nažalost često ispadnu žrtve sistema, zbog kojeg nismo krivi samo mi koji u njemu radimo!
Prestanite govoriti da nas plaćate i da smo zbog vas tu... ne plaćate nas vi... zaradimo mi svaku svoju kunu na načine koje ne možete ni zamisliti, ni da vam ispričamo... možda vam mogu pričati ljudi koji su stvarno bili bolesni... znate, oni nas nikad ne vrijeđaju... oni koji su iznutra vidjeli kako izgledaju terminalne faze ljudskih života.
Mi s tim živimo svaki dan, a vi nemate pravo suditi jer ne znate!
I na kraju nakon svega... nažalost, možda ćete jednog dana shvatiti... nakon svih uvreda, mržnje i prijetnji... jednog dana kad ti nažalost budem trebala... koliko god si me vrijeđao i mrzio... bit ću tu i stisnut ću i tvoju ruku… jer sam medicinska sestra...!
Noćas kad se pokriješ u krevetu sjeti se da diljem Lijepe Naše upravo u tom trenu 'jedna' medicinska sestra proživljava nešto što ti nikad nećeš moći zamisliti..."
