Mirko Stanić, jedini je stanovnik u zaseoku Stanići na obroncima Grmeča kod Sanskog Mosta u Bosni i Hercegovini. Iako je njegova kuća obnovljena sredstvima međunarodnih organizacija prije osam godina, Stanić živi na četrdesetak kvadrata, suočavajući se s izazovima svakodnevnog života u izolaciji.
Struju je dobio tek prije tri mjeseca, a iako je to unaprijedilo njegov životni standard, donijelo je i dodatne troškove, što predstavlja izazov s obzirom na skromnu penziju koja mu pokriva osnovne životne potrebe.
Stanić, koji nikada nije bio oženjen i nema djece, živi sam, a njegova jedina rodbina su sestra i brat koji žive u Srbiji.
Pored izazova svakodnevnog života, Stanić uživa u čitanju knjiga, a Andrić i Selimović spadaju među njegove omiljene pisce.
Uprkos periodu provedenom u Bratuncu, Stanić se odlučio vratiti na svoj rodni prag jer smatra da se najbolje osjeća tamo gdje je rođen i odrastao.
Stanić povremeno posjećuju aktivisti Crvenog krsta općine Sanski Most, koji mu pružaju potrebne prehrambene i higijenske potrepštine.
Međutim, prkos svim izazovima, Mirko Stanić uživa u životu u divljini, okružen divljim životinjama poput srna, srndaća, lisica i medvjeda.
Medvjedi koji povremeno navraćaju u njegovo područje pokazuju miroljubivu i znatiželjnu prirodu, pružajući mu posebna iskustva u samoj srži netaknute prirode.
