Uspješno je završila i misiju u Afganistanu 2018. godine. Trenutno je na dužnosti u Upravi za operacije i obuku Zajedničkog Štaba Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.
Po profesiji ste inžinjer saobraćaja i telekomunikacija. Kada i kako ste se odlučili prijaviti u vojsku?
Spletom različitih okolnosti. Samim dešavanjima 1992. godine odlučila sam obući čizme i to traje do danas.
Da li je to bila teška odluka?
Nije. Mladi ste, hoćete da date doprinos i nikada se nisam pokajala.
Da li je teško biti žena u vojsci?
Iziskuje mnogo truda, energije, snage i stalno ste na različitim usavršavanjima, učenjima...tako da je uvijek zanimljivo.
Iako se teži ka spolnoj ravnopravnosti i jednakoj zastupljenosti žena i muškaraca, i dalje su muškarci u vojsci brojčano nadmoćniji. I na vodećim pozicijama manje je žena. Da li je razlog ovome postojanje stereotipa kako je biti vojnik "muški posao"?
Kako vrijeme prolazi stereotipi se ruše. Danas u sistemu možete vidjeti mnogo lijepih, mladih i uspješnih djevojaka koje upravo ruše te stereotipe da je vojska samo muški poziv. Žene pokazuju da mogu biti jednako uspješne i sposobne kao i muške kolege.
Ima li razlike u obuci ili testiranjima za maškarce ili žena?
Nema razlike, u nekim testiranjima su se žene pokazale uspješnijim od muškaraca.
Vi ste završili Akademiju glavnih narednika u Teksasu. Zapravo, jedina ste žena iz jugoistočne Evrope koja je prošla ovu školu. Kroz kakve obuke ste prošli?
Da bih došla na tu edukaciju morala sam ranije proći mnogo koraka. Inicijalni događaj za odlazak na Akademiju bio je seminar koji se dešavao u Čapljini o liderstvu i tada su me Amerikanci primijetili i kazali ovo je kandidat za Akademiju. I tada su krenula mnoga testiranja, engleski jezik je presudan....i prošla sam.
Služili ste i u misiji u Afganistanu od 2017. do 2018. Kako izgledaju ove misije? Jesu li opasne?
Rizici postoje. Bh. kontigent je obavljao štabske poslove, vrlo odgovorne poslove. Naši pripadnici su bili u istoj ravni sa ostalim vojnicima. Predstavljali smo državnu na najbolji način.
Jedan od stereotipa je i da uz "muške profesije" ne ide biološka uloga žene. Vi ste udati, majka ste. Kako balansirate između profesije i privatnih obaveza?
Ja sam primjer kako taj balans može funkcionisati. Naravno, zato morate imati podršku ukućana, moraju vam pomoći kada vam "škripi". Mislim da su zadovoljni i da se ponose mnome.
