Osnovne životne namirnice kao mlijeko, meso i žitarice, bi trebali biti prioritet po proizvodnji, ostalo je luksuz
Prethodnih godina smo svjedočili enormnim poskupljenjima prehrambenih proizvoda, a nekima, kao što su meso i mlijeko, cijena je konstantno rasla. U čemu je tačno problem i kakve su prognoze za ovu godinu, pitali smo predsjednika Udruženja poljoprivrednih proizvođača mlijeka i mesa SBK Amira Buluta.
Najveći problem je što mi nemamo svoje tržište, ugasili smo svoju proizvodnju jer nismo adekvatno odgovorili na izvoz, ističe Bulut.
“Od 20 hiljada tovnih junadi koje smo proizvodili prije tri godine, u ovoj godini smo pali ispod tri hiljade tovnih junadi”, kaže.
Nebriga vlasti
Naglašava da poljoprivredni proizvođači ne utječu uopće na cijenu mesa, da sve ovisi od uvoza te da će, kako se cijena bude mijenjala na evropskom tržištu, tako i kod nas.
Ali problem je što, kako kaže, za evropske građane te cijene mesa nisu skupe “jer su njima penzije duplo veće nego kod nas”.
Ističe da prethodna vlast nije uopće vodila računa o tome, iako su poljoprivredni proizvođači konstantno tražili da se poveća proizvodnja.
“Najveći problem zbog kojeg je smanjena naša proizvodnja jest što su otkupljivači ucjenjivali proizvođače otkupnim blokovima. Ministarstvo nam traži otkupne blokove da predamo njima, kad utovimo junad oni nam normalno neće dati, oni traže smanjenje cijene, traže pola od poticaja što bi trebalo da dobiju i jednostavno smo došli u tu situaciju da ljudi neće da se bave time”, govori.
Šta je rješenje?
Kao rješenje, Bulut vidi, ukidanje proizvođačima otkupnih blokova.
“Da inspekcije rade nadzor otkupljivača, a ne da vrše na nas pritisak. Jer ako se ukinu otkupni blokovi, nama je dovoljno da veterinari utvrde jesu li bikovi spremni za prodati ili ne, da oni daju potvrdu neku, a ne da nas ucjenjuju otkupljivači. To je jedino rješenje da bi se podigla proizvodnja.”
S druge strane, dodaje, Ministarstvo bi trebalo da uvede obavezu prema otkupljačima i uvoznicima da moraju najmanje 30-40% u prvoj godini otkupljivati od domaćih proizvođača, a u narednoj 50-60%.
“Ako to ne budu radili, onda da se uvedu neke sankcije za njih, jer svi ti otkupljivači redovno apliciraju od Ministartstva poljoprivrede za kapitalna ulaganja, nabavku opreme… Zadnjih 20-ak godina redovno su svi dobijali ta sredstva iako su se više fokusirali na uvoz nego na domaću proizvodnju. Trebao bi biti neki plan”, kaže Bulut.
Dodaje da je izvoz u Tursku bio idealna prilika, međutim, pojedini su to zloupotrijebili i smanjili proizvodnju.
Kaže da se domaća proizvodnja vrlo jendnostavno može riješiti, preko Udruženja, općinskih službi za poljoprivredu, gdje bi se ljudi uputili na javne pozive; javili bi se oni koji mogu da prizvode, i za par godina vrlo jednostavno bi se, uz neke kriterije i podsticaje, domaća proizvodnja poboljšala, mišljenja je.
Također ističe da banke poljoprivredne proizvođače smatraju neprofitabilnim i ne podržavaju tu proizvodnju, zbog čega ne dobijaju poticaje i gube beskamatna sredstva za poljoprivredu, i naglašava da bi se to moralo riješiti.
Kilogram crvenog mesa košta i do 30 KM, suho meso i janjetina i do 50 KM i penzioneri to ne mogu sebi priuštiti, a biće i gore ako se u narednom periodu nešto ne popravi, kaže.
Šta uvozimo?
“Meso koje uvozimo je slabijeg kvaliteta. Zemlje EU kvalitetno meso ostavljaju svojim građanima, a ovo što nije upotrebljivo šalju nama”, kaže Bulut i dodaje:
“Uvoznici koji uvoze meso u našu zemlju uglavnom uvoze prednji dio junadi, plećke, vratove, rebra, a za svoje građane ostavljaju buteve koje je bolje meso. Tako da jedemo lošiji kvalitet mesa.
Isto je i sa uvozom junica. Oni sebi ostavljaju bolju genetiku, a nama prodaju puno lošiju. Normalno da će oni koji proizvode ostaviti svojim ljudima bolju klasu, jer imaju takav sistem, vlasti misle na svoje građane. Kod nas toga nema, mi smo sprepušteni sami sebi i zbog toga nam se desilo ovo.”
Ističe da vlast za njih kao poljoprivredne proizvođače jendostavno nema sluha.
“Mi smo kao Udruženje molili, tražili, ali vlasti nas jednostavno nisu uzimali za ozbiljno, i sad nam se sve ovo dešava, ljudi ne pristaju na ucjene i zato odlaze u zemlje EU, ne žele se baviti poljoprivredom”, ističe.
Poskupljenje mlijeka?
Što se tiče velikih cijena mlijeka, Bulut kaže da su za to krivi otkupljivači jer su proizvođačima niske otkupne cijene.
“Nama otprilike plaćaju od 70-90 kf, većim proizvođačima cijena ide oko 1 KM + PDV. Otkupljivači plate toliko mlijeko koje nije obrano, od kojeg mogu napraviti pavlaku, maslac, sir i onda to mlijeko prodaju po 2.70 KM. Oni su sami podigli te cijene jer vide da niko ne reagira.”
Ističe da bi Ministartstvo trgovine trebalo po tom pitanju nešto uraditi i ograničiti cijene.
“Cijena nafte se smanjuje u drugim zemljama, a kod nas se zadnje smanji, a kad dođe poskupljenje kod njih, kod nas se prvo dižu cijene. Nemamo kontrole, da neko to može zaustaviti, a morat će se to promijeniti. Ova slobodna trgovina i slobodno formiranje cijena, to samo ide na račun bogaćenja pojedinaca, a na štetu svih ostalih građana.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u januaru 2024. godine uvezli smo 3.839.429 kg mlijeka i pavlake, vrijednosti 6.548.141,09 KM.
S druge strane izvezli smo 4.622.406,92 kg mlijeka i pavlake, vrijednosti 7.070.338,69 KM, što znači da je izvoz veći za 522.197,6 KM.
Što se tiče prognoza za ovu godinu, Bulut kaže da smatra da neće biti poskupljenja kao što je to bilo prošle i pretprošle godine i da se to vrlo jednostavno može promijeniti na bolje.
Podsticaji za poljoprivredu
“Samo je potrebna nova Strategija, koja još nije usvojena u Parlamentu, koristi se ona iz 2018. godine i to nam sve koči. Mi iz FBiH bi se trebali odlučiti koje su nam osnovne stvari za posticaje i za proizvodnju. Odrediti šta nam je najkritičnije. Osnovne životne namirnice kao mlijeko, meso i žitarice, bi trebali biti prioritet po proizvodnji, ostalo je luksuz. Trebalo bi napraviti više izdvajanja za proizvodnju njih i napraviti sistem da se to može uraditi. Proizvodnja bi se onda mogla vratit na nivo od prije 2-3 godine”, kaže.
Niko od mladih ne želi da se bavi poljoprivredom jer nemaju nikave stimulacije i poticaje, a u poljoprivredu su ogromna ulaganja. Da bi napravili farmu za 20-30 grla treba sigurno 100 hiljada KM minimalno. Kod nas se podstiče samo kupovina glasova, poljoprivreda im je nevažna stvar”, kaže.
Navodi kako se nada promjeni u ovoj godini, te da će se oni kao Udruženje više uključiti, piše Raport.
“U ovu situaciju nas je doveo prethodni ministar poljoprivrede (Šemsudin Dedić op.a). To je katastrofa. Ne mogu stvarno da vjerujem da je taj čovjek doveo, ne samo nas poljoprivrednike, nego kompletno stanovništvo FBiH u poziciju da moramo ovisiti od drugih za hranu, meso… Mi sve uvozimo. Ne mogu da shvatim da ljudi ne gledaju na svoje stanovništvo, a svi se prave neke patriote”, kaže Amir Bulut.
