Međutim, za mnoge penzionere ovaj dan ne donosi odmor ni veselje, već je samo još jedan u nizu dana u kojima se suočavaju s teškim životnim realnostima.
Visoke cijene i male penzije ograničavaju njihove mogućnosti da uživaju u čak i najosnovnijim životnim radostima.
Za veliki broj penzionera, visoki troškovi života znače da su dani poput Prvog maja, koji bi trebali biti prilika za opuštanje i uživanje, zapravo dani puni briga.
Mirovine koje primaju jedva pokrivaju osnovne potrebe poput hrane, stanovanja i lijekova. Ideja o roštilju ili pečenju jagnjeta na ražnju za mnoge je nezamisliv luksuz.
Ovaj praznik, koji bi trebao simbolizirati odmor od rada i slavlje radničkih prava, za mnoge penzionere ne predstavlja ništa više od podsjetnika na njihovu financijsku nemoć i marginalizaciju u društvu.
Dok obitelji i prijatelji planiraju izlete u prirodu i pripremaju bogate trpeze, mnogi stariji građani će dan provesti kao i svaki drugi – pokušavajući rasporediti skromnu penziju tako da im ostane dovoljno za osnovno preživljavanje.
Upravo zato, Prvi maj za penzionere nije samo praznik rada, već i dan koji iznova potvrđuje koliko je važno društveno osigurati da svatko, bez obzira na dob, ima dostojanstven život.
