I tačno, nisu ni počeli da rade, politički poslušnici nedobronamjernih iz međunarodne zajednice, izdali su znajačjnu mogućnost kreiranja ozbiljnog probosanskog političkog fronta. A bio bi to front koji bi imao apsolutni politički kapacitet, snagu kakvu do sada nije imala niti jedna politička grupacija u Sarajevu.
Kolovođama te trojke, SDP-u Bosne i Hercegovine nuđeno je da bude predvodnik. Nuđeno im je vjerovatno i više nego što će u rasporedu kroz trojku, petorku, osmorku i koaliciju s Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom ikada dobiti.
IZDALI SU! I to je fakat, ma koliko analitičare s pečatom nade za neku poziciju zaduživali da pokazuju drugačije.
A onda su trčeći od Mostara do Banja Luke ubjeđivali naciju da je formiranje vlasti gotova stvar i da će taj posao biti završen očas posla. Mnogo je vode proeteklo, vlast nije formirana, osim na državnom nivou gdje se zahvaljujući toj trojci obistinila zlosutna najava Dodika da će on i Čović birati muslimane za partnere. Muslimani lažne ljevičarske provinijencije su im zauzvrat izabrali politički šljam koji godinama radi na razbijanju Bosne i Hercegovine.
Lažni sarajevski ljevičari BH bloka i njihov partner Elmedin Konaković potom su Bošnjake sveli na nivo nacionalne manjine u rukovodstvu domova Parlamenta FBiH. Jedan Bošnjak i jedna muslimanka (ostali) među šest članova kolegija domova. IZDALI SU! Jer njihovo glasčako tijelo su 80 posto Bošnjaci.
Kanton Sarajevo je baza u kojoj je trojka gradila temelje svoje političke priče. Gradili su ih zapravo drugi, uglavnom Amerikanci, koji su im posljednje četiri godine davali veću pažnju neko politikama na državnom i federalnom nivou. I tu su trojkaši IZDALI! Jer, više od četiri mjeseca nakon izbora birači koji su im dali podršku čekaju uspostavu vlasti. I tu im niko nike ništa blokirao, sami su se čak sapleli u procedurama koje bi mogle završiti na Ustavnom sudu, a mnogi problemi poput radničkog bunta čekaju na rješavanje.
Nakon svega lideri sarajevske trojke, ponajviše Nermin Nikšić i SDP, od gotovog su napravili neizvjesnu veresiju. Evidentno je da su već sada prokockali povjerenje birača koji su u jima vidjeli nadu u neke vidljive promjene. I umjesto da prihvate ponudu i predvode probosansku koalciju s apsolutnim političkim kapacitetom, SDP se sada okreće kuknjavi.
Nerazumna politika
Političkom kmečanju koje nikada i nikome nike donijelo ništa dobro. I u tom kmečanju i zazivanju pomoći svega i svakoga, SDP je sebi dozvolio da pređe na stranu kontra države Bosne i Hercegovine. Jer, dok se u Bosni i Hercegovini, ali i mnogo šire, pa čak i u Njemačkoj, javnost i politički razumni suprotstalvjaju visokom predstavniku Christianu Schmidtu, SDP ga kontinuirano zaziva da reaguje i omogući lideru te stranke da dosanja drugi mandat na premijerskoj poziciji.
IZDAO JE SDP! Politička halabuka koju dižu s ciljem da im OHR donese političke pozicije potpuno je opozitna gromoglasnom muku na činjenicu da je u Narodnoj skupštini entiteta Republika srpska donesen još jedan neustavni zakon o državnoj imovini. U moru pozvia Schmidtu da SDP-u i partnerima omogući dolazak na vlast, nije vidljiv niti jedan poziv Schmidtu da se zaustavi antidržavno divljanje Milorada Dodika i njegove vlasti u Rs.
I to je najveća IZDAJA SDP TROJKE! Dok široko rasprsotranjeni front domaćih i stranih intelektualaca, novinara, analitičara podastire dokaze kako je Schmidt apsolutno nekredibilan da ostane na poziciji visokog predstvanika, SDP mu kontinuirano čuva leđa u nadi da će im ispuniti želju za vlašću.
I dok je posve jasno da OHR i Schmidt ne žele ili nemaju snagu braniti mirovni sporazum i ustavno - pravni poredak od institucija RS, SDP i njihovi partneri kontinuirano zagovaraju njegovo djelovanje u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine.
Prestati zazivati reakciju u Federaciji BiH
Opasna je to igra s obzirom da će takvim ponašanjem sačuvati temelje opravdanosti nekih budućih Schmidtovih reakcija u Federaciji BiH. A najbliže je svakako novi bonski atak kojim će Schmdt pokušati osigurati HDZ-u i jedini nedostajući diskriminirajući dio u izbornom zakonodavstvu - zagarantovano mjesto u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.
U tom svjetlu mogu se posmatrati kontinuirani sastanci Schmidta sa hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem (kreatorom oktobarskih izmjena Izbornog zakona), ali i samim Draganom Čovićem, koji samouvjereno najavljuje izmjene Izbornog zakona i Ustava BiH.
S obzirom da je OHR u mandatu Christiana Schmidta pokazao koliko može biti opasan po budućnost Bosne i Hercegovine, demokratije i poretka u njoj, jasno je da će svaka njegova naredna odluka biti varnica koja može izazvati nesagledive posljedice. Stoga je krajnje vrijeme da se politički lideri stranaka prestanu ponašati kao povrijeđena derišta i počnu razmišljati malo više o državi, nego o vlastitim političkim interesima. Jer, sve dosadašnje izdaje su minorne u odnosu na onu koja može nastupiti. IZDAJA koja bi vodila faktičkoj podjeli Bosne i Hercegovine bit će ravna autonomaškoj izdaji tokom rata, a ona se procesuira u sudnici!
