Također, više od deset mjeseci ne radi ni Predstavnički dom. To je otvoreno i flagrantno kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, Ustava BiH i Poslovnika o radu Doma naroda i Predstavničkog doma. Dom naroda u novom sazivu nije usvojio nijedan zakon. U parlamentarnoj proceduri je više od 30 zakona koji su na čekanju. Desetine važnih međunarodnih ugovora su na čekanju što nanosi ogromne štete. Zbog opstrukcija i potpunog zastoja u radu državnih organa vlasti blokirane su stotine miliona eura za kapitalne investicije i javne radove koji znače zapošljavanje hiljada radnika u Bosni i Hercegovini. Zbog takvog neodgovornog odnosa trpe podjednako građani u cijeloj Bosni i Hercegovini.
Za takvo antiustavno i nezakonito ponašanje mora postojati odgovornost. Nismo svi isti i zato moramo stvari precizirati i do kraja ogoliti. Gospodine Izetbegoviću, Imajući u vidu naprijed navedene činjenice, javno Vas pozivam da u roku od sedam dana sazovete sjednicu Doma naroda. U slučaju da se pojedini delegati ponovno ne odazovu na sjednicu najvišeg zakonodavnog organa države Bosne i Hercegovine i odbiju da rade ono što im je ustavna, zakonska i poslovnička dužnost predlažem da se svi mi koji insistiramo na zaštiti principa ustavnosti i zakonitosti obratimo visokom predstavniku u Bosni i
Hercegovini, kao i drugim relevantnim adresama u zemlji i inozemstvu, koje imaju pravo i dejtonsku obavezu da sankcioniraju destruktivne antidejtonske elemente.
Sve dok Ustav BiH ne bude usaglašen u svim svojim elementima sa međunarodnim pravom, visoki predstavnik mora se koristi svojim ovlaštenjima koje ima u članu 5 Aneksa 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma – da bude konačni tumač njegovog sadržaja. Ne treba zaboraviti da su Aneks 10 potpisala oba bh. entiteta, pored države Bosne i Hercegovine, Hrvatske i SRJ koju je naslijedila Srbija, čime su pristali da će prihvatiti to tumačenje pravno relevantnim, a time i za sve strane potpisnice obaveznim. Međunarodna zajednica je dužna da državi Bosni i Hercegovini pomogne da postane normalna i funkcionalna država, da kao međunarodnopravni subjekt može da preuzme svoje odgovornosti pred međunarodnom zajednicom kao i svaka druga nezavisna i suverena država.
Civilni segmenti međunarodne zajednice moraju biti u funkciji uspostavljanja trajnog mira i osiguranja vladavine prava, kao i efikasnog funkcioniranja državnih organa i institucija. Ukratko, njihova je zadaća, zajedno sa domaćim snagama, da stvore pravne i političke pretpostavke koje će osigurati funkcioniranje državnih organa vlasti i vladavinu prava, kao i brže približavanje evropskim i atlantskim integracionim tokovima. Glavni akteri međunarodne zajednice su znali da je Aneks 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma u suprotnosti sa Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i da država Bosna i Hercegovina zbog toga neće moći da normalno funkcionira kao suverena država – zato su joj u Aneksu 10 dali visokog predstavnika da otklanja, kada je to potrebno, blokade i opstrukcije na putu prema EU i NATO savezu.
Međunarodna zajednica ima ogromne pravne, političke i moralne obaveze prema državi Bosni i Hercegovini: ako je naša država tokom agresije neopravdano ostavljena da se sama brani, ona danas ima pravo da od nje zahtijeva pomoć u nalaženju svog mjesta među demokratskim državama Evrope. To znači da stvori pretpostavke za jačanje demokratskog i pravnog poretka i osnova civilnog društva. Bosna i Hercegovina ima pravo tražiti od međunarodne zajednice da joj pomogne da svoje potencijalne i realne mogućnosti pretvori u šansu za izgradnju evropske budućnosti, povezujući - kao značajno geopolitičko i kulturno-civilizacijsko raskršće - jug i sjever Evrope, istok i zapad.
(SDP BiH)
