"Uvijek sam podsjećao koliko ste vi međusobno slični. Vaš jezik je gotovo isti. Možda vas dijeli religija, ali, na primjer, 60 odsto brakova u Sarajevu su bili miješani. Bili ste mnogo civilizovani među sobom prije rata. Ništa vas ne sprečava da ponovo budete takvi", rekao je Akaši.
NN: Kako danas, nakon toliko vremena, gledate na Vaš angažman nakon raspada Jugoslavije?
AKAŠI: UNPROFOR je bio poslat na Balkan da čuva mir, ali tamo nije bilo mira da bude čuvan. Vidite, Rusija je bila na strani Srba, Njemačka u suštini na strani Hrvata, dok su se Britanci i Francuzi na neki način držali neutralno. Blisko sam sarađivao sa Britancima i Francuzima. Ali u principu, morali smo biti dobri prema svima. Veoma sam cijenio Tita, ali tamo su tada bili neki drugi ljudi. Imao sam posla s ljudima poput Miloševića, Izetbegovića, Tuđmana...
NN: Šta ste mislili o njima? Da li je među njima bilo neke razlike?
AKAŠI: Većina su bili nacionalisti. Milošević je bio veoma kompleksna osoba. I moje mišljenje o njemu je na neki način podijeljeno. Bio je voljan da razgovara i da sluša, ali on je imao mnogo problema. Mislim da on nije bio toliko zao koliko se pričalo, koliko su bili loši njegovi saradnici. Recimo, srpski lider u Hrvatskoj, policajac Milan Martić, bio je potpuno nemoguć, nikad se nije držao dogovora o primirju koje smo dogovarali.
NN: Kakvo mišljenje ste imali o Franji Tuđmanu?
AKAŠI: U osnovi, on je bio nacionalista. Ono što me posebno intrigiralo kod njega je da bosanske političare nije zvao po imenu nego ih je oslovljavao kao "oni muslimani". Koristio je pežorative, a to mi je mnogo smetalo.
NN: Kako ste Vi lično shvatili ono što se dešavalo na Balkanu?
AKAŠI: Rat na Balkanu je u osnovi bio rat za granice. Japan je kroz istoriju imao, ali i sada ima probleme sa granicama sa svojim susjedima. Imamo probleme sa Rusijom, Korejom, a imamo i probleme s Kinom u vezi s nekim ostrvima. Mnogo političara ima problema sa teritorijama, čak i kad nisu nešto važne ekonomski. Kad sam radio u Kambodži, jedan političar me je podsjetio kako je Norveška sa Rusijom teritoriju zbog koje su se sporili podijelila po principu pola-pola.
NN: Mislite li da je rat u bivšoj Jugoslaviji mogao biti izbjegnut?
AKAŠI: Ja sam uvijek podsjećao koliko ste vi međusobno slični. Vaš jezik je gotovo isti. Možda vas dijeli religija, ali, na primjer, 60 odsto brakova u Sarajevu bili su miješani. Bili ste mnogo civilizovani među sobom prije rata. Ništa vas ne sprečava da ponovo budete takvi. Žalosti me što BiH nije uspjela razriješiti svoje sukobe iz prošlosti. Mislim da vam je potrebna pomoć EU kako bi ste postigli pomirenje.
NN: Rekli ste da sukob u BiH još nije riješen. Šta ste time mislili? Da postoji opasnost za novi rat?
AKAŠI: Oh, nadam se da ne. Međutim, dok su mnoge druge zemlje prividno prihvatile jedna drugu, to još nije slučaj u BiH.
NN: Da li je UN izgubio svoju ulogu? Može li UN danas biti snaga za mir?
AKAŠI: Ja sam siguran da može. UN može obezbijediti dobru platformu za one koji žele razgovarati. Ja se dobro sjećam pregovora u Palati naroda u Ženevi između lidera tri naroda u BiH tokom rata. Karadžić je sa svojim ljudima bio u jednoj sobi, predstavnici tadašnje vlade u drugoj. Oni su odbili da razgovaraju. Morao sam primijeniti šatl diplomatiju.
NN: Mnogo je govora o odgovornosti UN-a za Srebrenicu. Kakvo je Vaše mišljenje?
AKAŠI: Veoma sam tužan zbog onog što se desilo u Srebrenici. Međutim, ne smijemo zaboraviti da su UN trupe koje su tamo bile stacionirane bile malobrojne, nisu imale dovoljno hrane, nisu mogle koordinisati tenkovima i opremom koju su imali. A osim toga, niko nije očekivao da će Srbi krenuti na grad i uraditi to što su uradili. Takođe, imajte na umu da su NATO udari tada bili jako ograničeni. Kada je moj komandant na terenu tražio vazdušne udare, u roku od deset minuta ja sam dao odobrenje, i NATO je udario na srpske položaje. Ali nedugo nakon toga nazvao me holandski ministar odbrane i rekao da NATO bombarduje suviše blizu pozicija holandskih trupa. I ja sam se saglasio da se bombardovanje zaustavi, jer sam morao udovoljiti žalbama Holanđana. Mnogo Holanđana i danas osjeća grižu savjesti, ali ja im kažem da su njihove trupe bile u užasno teškoj poziciji, da su bile izložene masovnim udarima Srba, a nisu imale dovoljno opreme na raspolaganju. Uprkos tome, oni i dalje okrivljuju sebe, ali ja tvrdim da su se našli u nemogućoj situaciji.
NN: Mislite li da smo naučili neku lekciju? Šta treba uraditi da se takve stvari nikada i nigdje ne ponove?
AKAŠI: Generalni sekretar Kofi Anan je u Milenijumskom izvještaju UN-a 2000. godine naglasio da je potrebna podijeljena odgovornost između vlada u svijetu kako bi se održali međunarodni mir i bezbjednost. Međutim, vlade zemalja članica i dalje izbjegavaju da daju potreban doprinos. Mnoge vlade, nažalost, ne žele da UN "njuška uokolo".
NN: Kako vidite ulogu Vaše zemlje Japana u svijetu kad je očuvanje mira u pitanju?
AKAŠI: Poslijeratni japanski ustav je obavezao Vladu da promoviše diplomatsku akciju kako bi se riješili sukobi i konflikti. Rekao bih da je Japan tome pristupio veoma idealistički, možda čak i previše idealistički. Za vrijeme sukoba u Šri Lanki ja sam pozvao Amerikance i Evropljane da pomognemo da se dođe do mira. Amerikanci i EU imali su zakon da ne pregovaraju s teroristima.
Ali ako želite mir, vi morate razgovarati sa svima.
Jasuši Akaši
Jasuši Akaši je ranije izjavljivao kako je masakar na Markalama mogla počiniti Armija BiH, a za Srebrenicu je govorio 'tragičan događaj' - kao da se dogodila saobraćajna nesreća a ne genocid... Svjedočio je i u odbranu Ratka Mladića i Radovana Karadžića.
