Ljubav prema životu je prirodna stvar. Vjernik, uglavnom, prezire smrt, na šta aludira i hadisi-kudsi u kojem je Poslanik s.a.v.s. prenio riječi Allaha dž.š.: ”Vjernik prezire smrt, a Ja prezirem ono što vjernik mrzi.” (Buharija)
Prenosi se da je Aiša r.a. rekla: ”Svi mi preziremo i mrzimo smrt.” (Buharija i Muslim)
Šta znači voljeti život i zašto trebamo voljeti život?
Voljeti život, između ostaloga, znači činiti dobročinstvo svojoj djeci, kao što je pjesnik kazao:
Ljubav za životom kćerke su mi povećale
Jer su one vrlo slabe i još nisu ojačale
Pa se bojim da poslije mene siromaštvo ne budu kušale
I da, umjesto izvorske,mutnu vodu ne budu pile
Voljeti život znači činiti dobročinstvo prema roditeljima, jer oni simboliziraju središnja džennetska vrata. Zatim, dobročinstvo prema bračnom drugu, prema djeci i porodici, prema slabima, bolesnima, prognanicima i siromasima, a ovih općenito u svijetu ima mnogo, a u islamskom svijetu posebno.
Naprimjer, sklapanje braka je odazivanje prirodnoj potrebi, ali nije samo to, već ti, vjerniče, sklapanjem braka stječeš Allahovo zadovoljstvo, slijediš stazu i sunnet Muhammeda s.a.v.s., uspostavljaš novu rodbinsku (tazbinsku) vezu, stječeš potomstvo koje ti može biti spomen na dunjaluku i neizmjerna nagrada na Ahiretu, piše SAFF.
Apsolutno odbacivanje života i životnih pothvata i projekata ne donosi ništa, te je stoga sudjelovanje u životu bolje, trajnije i bliže bogobojaznosti. Allah čini da se noć i dan smjenjuju, to je pouka za onoga koji hoće da razmisli i želi da bude zahvalan.
Koliko samo ima prilika u životu za pobožnost, za približavanje Allahu, za razgovore i munadžate sa Allahom, za zadovoljavanje uma, srca i duše u veličanju Allaha, za učenje Njegove Knjige i razmišljanje o kur'anskim porukama, za dove i namaz. Sve su to uzvišeni stepeni i stanja preko kojih Allah uzdiže svoje odabrane robove i povećava im nagradu.
Ja volim život zbog stajanja pred Allahom u tmini noći dok drugi spavaju, zbog posta u dugim i vrelim ljetnim danima, zbog odricanja u činjenju dobrih djela, zbog otklanjanja prepreka i smetnji, zbog suzbijanja i otklanjanja mahana vlastite duše, tajnih prije onih javnih.
Duljina života omogućava nam da obnovimo svoj nijet (namjeru), da izvršimo reviziju naših ciljeva, jer mlade ljude često nadvlada želja za privlačenjem pažnje, za požurivanjem uspjeha, samodopadljivost, i slične vrste skrivenih strasti i želja. Koliko je poginulih u Bici na Sifinu, čije nijete samo Allah zna, jer djela se cijene prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je naumio.
Neki od selefa su govorili: ”Tražili smo znanje u ime nekog drugog mimo Allaha, pa je Allah odbio osim da to bude samo u ime Njega.”
Da te Allah poživi i dadne ti vremena da izvršavaš naređeno, a kloniš se zabrana, da proširiš svoje iskustvo i svakoj stvari daš mjesto koje joj pripada, bez pretjerivanja, pristrasnosti i predrasuda, da popraviš svoj nijet i izvršiš reviziju ciljeva koje vidi i zna samo Allah, a ne vide i ne poznaju ih ljudi, to je znak Allahove dobrote prema tebi.
Dakle, uspostavljanje balansa između proizvodnje smrti, koja je nužni izuzetak putem kojeg čuvamo ummet, njegovu vjeru i život, i proizvodnje života, koji je osnovni princip zbog kojeg se žrtvujemo i koji branimo, eto to je odgojni i moralni problem pred kojim svaki iskreni muslimanski mladić mora zastati i dobro ga proučiti prije nego donese odluku da poduzme određenu akciju i izvrši određeno djelo.
Brižni otac, povjerljivi prijatelj, saosjećajni profesor, nadareni hatib i govornik, svi oni itekako mogu i moraju pomoći u izgradnji života i sprječavanju avanturističkih pothvata kojima su skloni mladići koji nemaju životnog iskustva, koji su još uvijek na početku životne staze, koji su opsjednuti određenom fiks-idejom i određenim projektom kojeg vide kao jedino riješenje za sve probleme ummeta. A kada bi se ti mladi zanesenjaci istinski posvetili pozitivnim životnim programima, vidjeli bi u tome veliko dobro i korist.
Upućen je onaj koga Allah uputi, a Allah se upliće između čovjeka i srca njegova i Njemu je konačni povratak.
