Sva dešavanja u Bosni i Hercegovini prati iz neke puno normalnije, zdravije sredine. Ma koliko daleko otišao, od onoga što se dešava na brdovitom Balkanu ne može i ne želi pobjeći. Danas osjeća, kako kaže, bratovu bol.
"Evo, gledam malo vala, godišnjica Dženanova danas i poručio bih svom bratu Murizu i porodici Memić, kao i građanima koji su uz mene i uz njega da nema odustajanja. Znam da je težak dan, borba dosta dugo traje. Istrajan je Muriz i u svojoj boli i u svemu. Baš kao što smo nekada pričali nas dvojica, stojim iza tih riječi. Ne vjerujem, Murize, da ćemo ti i ja dobiti pravdu od ove države. I dalje stojim iza tih riječi i prema posljednjim saznanjima, pošto sam bio u ilegali, tek sada mi dolaze informacije - Dalida Burzić je imenovana ta sutkinju Suda BiH, pročitao sam pismo Alise Mutap i baš to potvrđuje te moje riječi.
Ja ne vjerujem da ćemo ni Muriz, ni je dobiti pravdu i da će se ubice naše djece izvesti pred lice pravde. Nažalost, ali tako je", kaže Davor Dragićević na početku razgovora za Radiosarajevo.ba.
Prošlo je više od mjesec dana kako smo posljednji put razgovarali. Na pitanje kako je, Davor odgovara:
"Vraćam se u normalu, a naravno da ne mogu biti dobro. Istjerali su me iz moje kuće, iz mog grada, iz Davidove sobe, od Davidovog groba, od našeg cuke. Kako čovjek da se osjeća u bijelom svijetu, u tuđini? Hvala svim dobrim ljudima koji su mi pomogli da napustim Bosnu i Hercegovinu i koji mi i dan danas daju podršku i smještaj i sve ostalo.
Nemam riječi za njih, ali naravno da je teško. Živite 50 godina jedan život i onda vam... Eto, ne znam šta da kažem", dodaje Dragičević.
Iz Bosne i Hercegovine je otišao jer vjeruje da bi doživio istu sudbinu kao i njegov sin David, samo na mnogo perfidniji način.
"Napustio sam državu zato što sam vjerovao da ću doživjeti Davidovu sudbinu. Njih niko nije interesovao u Banjoj Luci. Ni pozicija, a ni opozicija. Samo Davor Dragičević i grupa Pravda za Davida. Oni bi ovo uradili na mnogo perfidniji način. Oni su htjeli da me zatvore, da provedem čitav život u zatvoru i da mi u zatvoru montiraju sudske procese. Ostalim kriminalcima da obećavaju smanjenje kazne i da me ubiju u zatvoru i da se taj slučaj zataška. Za sada im nije uspjelo, a ja ću se boriti do kraja.U grob kod svog sina neću dok rezultat ne bude u našu korist", ističe Davor Dragičević.
Informacija kako će tijelo Davida Dragičevića ekshumirati i prebaciti u Austriju gdje će se obaviti sahrana pojavila se u medijima.
"To je istina, podnijeli smo zahtjev, rezervisano je grobno mjesto u Wiener Neustadtu gdje žive njegova majka Suzana i sestra Teodora. Tu će David Dragičević biti sahranjen bez pravde, ali će imati mir i spokoj. Nadam se, nakon, eto, koliko vremena da ću i ja moći da dođem na grob i da se isplačem. Da popričam sa svojim djetetom i da mu zapalim svijeću. A država, eto šta radi. Moram otkopavati svoje dijete, svoju dušu i nositi ga u bijeli svijet", ističe Dragičević.
Pravda za Davida nastavila je s radom i nakon 30. decembra. Građani pale svijeće svaku noć za Davida Dragičevića i vjeruju u pravdu.
"To mi je strašno, strašno mi je gledati već 11 mjeseci te ljude - istrajne i hrabre. Kako stoje i kako ih maltretiraju. Zatvorili su me 25. 12. i sutradan kada sam izašao i vidio te snimke... Nisam više vidio ni svoj trg, ni svoj grad, ni svoju državu. Vidio sam samo zločince i ubice šta rade od naroda. Davida su ubili. Mogli su i mene, to meni nije problem. Ali za ostale ljude, djecu i starije. Ljude koji su stali iza mene, samo što traže pravdu. To je strašno. Imam 50 godina, vidio sam rat, gledao sam i filmove, ali to što sam tada doživio, taj grad za mene više ne postoji.
Ja to ne mogu gledati, mogu se samo pretvoriti u sotonu kao te ubice. To je strašno. Meni je bilo jasno odavno, a nadam se da će i narodu biti jasno. Ja udisati taj vazduh i prolaziti pored njih ne mogu. Ili ja, ili oni. Znam da su ovo teške riječi, ali ne može drugačije i nikada neće moći. Nema vazduha i osmijeha, dok god su njihove klice tu", kaže Davor.
Odlaze najkvalitetniji ljudi iz Bosne i Hercegovine. Među njima je i Daniela Daca Ratešić, humanitarka koja je bila prinuđena napustiti zemlju kojoj je dala mnogo više nego svi njeni političari. Da li će se nastaviti saradnja i u Europi?
"Majka Suzana je već dobila papire za pokret u Beču. To će biti osnovano za svu dijasporu, pošto nam dole vlast ne dâ nevladinu organizaciju, ovdje je već osnovana. Ovih dana će biti sve završeno, rješenje smo dobili, još samo da vidimo koji će biti plan rada. Ovo do sada što smo animirali međunarodnu zajednicu, ništa nije prošlo. Prošlo je u vidu nekih saopćenja i to može proći ovdje na Zapadu gdje je demokratija i vladavina prava. Nažalost dole kod nas, na brdovitom Balkanu i u Bosni ne može. Stojimo evo godinu dana, Muriz stoji tri godine, mirno i dostojanstveno i ništa nismo riješili. Niko živ, na bilo koji način, ko se bori u Skupštini ne može ništa riješiti. To sam i rekao u saopćenju. U Skupštini sjedi Dragan Lukač - ubica Davida Dragičevića. Ne možete sjediti s njim u klupi, ne možete ići s njim u menzu na ručak. Neka nađu drugi način borbe, jer je taj način uzaludan. Riječima se s njima ne može boriti", dodaje Davor.
Nagrada od 50.000 eura raspisana je za nove dokaze u slučaju David Dragičević. Najviše nade polaže se u pronalazak snimka sa Raiffeisen banke u Banjoj Luci.
"Tačna je ta informacija. Postoji snimak sa Raiffeisen banke gdje se sve tačno vidi. Naravno, taj snimak će dobiti jedino moj advokat, Ifet Feraget, kojeg ovim putem pozdravljam. Samo tako validan može biti u sudskom procesu. Čitav MUP RS, sve i jedan od njih zna da iza Davidovog ubistva stoje njihove kolege. Niti jedan pripadnik nije skinuo uniformu i ja treba da mislim da su oni časni i pošteni za 800-1000 KM. Ne mogu to da vjerujem. Dijete je ubijeno od 21 godinu, nije kokoš zgažena i oni to ne mogu da shvate.
Davida nema, to je nepovratno, sve ostale stvari se mogu vratiti, ali ovo ne. Milorad Dodik, Želimir Lepir, Dragan Lukač, Dalibor Vrećo, Darko Ilić, Darko Ćulum stoje iza svirepe otmice, silovanja i masakriranja djeteta od 21 godinu i građana grada Banja Luke. Oni su na slobodi, na funkcijama, idu normalno u zemlje Europske unije i primaju ih zvaničnici. Do kada? Ne znam, ali legalista više ne mogu biti. Ko hoće neka bude, ali ja moram uzeti pravdu u svoje ruke - kako god da se završi. Nakon toga, ko god šta mislio o Davidu Dragičeviću i Davoru Dragičeviću, mene apsolutno ne interesuje. Meni su ubili dijete, ubili su mene. Mog djeteta nema, a oni su živi i zdravi, i još nastavljaju progon. Sve su mi uzeli i sina, i kuću, život, cuku, ništa ja više nemam", kaže Davor.
Datum sahrane Davida Dragičevića još uvijek nije poznat, s obzirom na to da se čeka odobrenje za ekshumaciju.
"Može im se i kad će to biti ovisi od njih. Ja ću poživjeti do tog dana, dok sve ne uradim što treba. Ja ću uraditi to. Želim da se još zahvalim svim građanima, svim ljudima, svim onim ženama koje stoje ispred hrama i pale svijeću, na hrabrosti i čestitosti. Što su uz moje i Murizovo mrtvo dijete. Nažalost, na taj način, mirno i dostojanstveno ništa nećemo riješiti. Institucije, državne, u RS-u, u Federaciji, ništa neće uraditi po pitanju ta dva ubistva, a kamo li ostalih ubistava koja su zataškana. U zadnje vrijeme se samo uvezuju. Dalida Burzić stavljena za sudiju, Lukač izvršio rokade u MUP-u RS-a, šahovske poteze povukao. Žele samo da budu jači.
To dole sada je koncentracioni logor u kojem se narod nalazi. Narod mora naći snage, ali ne na Facebooku, ne putem saopćenja. Ja dole ne mogu doći, ubit će me, zatvoriti. A mene kada zatvore, mene nema ko osloboditi. Narod se mora boriti na ulici, kako su se oni borili protiv naroda 25. 12. 2018. godine. Međunarodna zajednica, znam iz pouzdanih izvora, neće reagovati dok ne padne krv i žrtva, ali ne jedna - više njih. Ko može živjeti na taj način, neka živi. Ovo su ključni momenti i trenuci, radi Vas, radi Vaše djece. Ne gledajte ni Muriza, ni Davora. Kao što smo rekli. Murizova Arijana ima svoj put, moja Teodora svoj put. Mi tu nismo bitni, a zarekli smo se, djecu nećemo halaliti", ističe Davor Dragičević na kraju razgovora.
Pravda za Davida
David je, podsjećamo, nestao 18. marta 2018. u Banjoj Luci, a njegovo tijelo je pronađeno 24. marta iste godine u koritu rijeke Crkvene. Slučaj prate mnoge kontroverze, počevši sa sramnom konferencijom za medije, koju je održao MUP RS-a već 26. marta, i na kojoj je David optužen da je narkoman, provalnik i samoubica.
Okružnom javnom tužilaštvu Banja Luka trebala su čak tri mjeseca da slučaj kvalifikuje kao ubistvo, a ne kao "zades", kako je tvrđeno na početku. Sve ovo je izazvalo bunt građana koji su podržali porodicu ubijenog Davida.
Nakon ubistva Davida Dragičevića grupa "Pravda za Davida" na čelu s ocem Davorom svakoga dana je održavala mirne proteste na Trgu Krajine. I tako je bilo sve do 31. decembra kada je MUP RS-a izašao na ulice, zaustavio proteste i uhapsio aktiviste. Od toga dana je Davor Dragičević je u bjekstvu.
Slučaj Davida Dragičevića nikad nije riješen i još uvijek nema odgovora na pitanje:
