Dok se svakodnevno, u posljednje vrijeme sve češće i glasnije prebrojavaju krvna zrnca, sve je manje onih koji se bude u Bosni i Hercegovini. Oni koji se probude dobiju udarac realnosti da je ovdje svaki peti stanovnik ispod granice siromaštva, više od pola miliona ljudi živi od manje od pet maraka dnevno, a više od 400.000 njih vapi za bilo kakvim poslom.
Bilo kakav posao ne bira ni mjesto, ni vrijeme. Možda bi interes bh. političara zadovoljio drugačiji podatak, ali putem između Sarajeva i Istočnog Sarajeva svakodnevno prelazi desetine hiljada građana, živeći suživot.
“Devedeset posto ljudi iz Istočnog Sarajeva radi u Sarajevu, pa eto kakav je suživot”, rekao je aktivista Milan Ilić.
Što potvrđuju i oni koji žive u Republici Srpskoj. Pitali smo ih koliko često građani Istočnog Sarajeva odlaze u Federaciju.
“Svaki dan, radim dole.”
“Pa idem, ne idem često, ali idem.”
“Ja studiram u Federaciji, tako da često sam dole. Nikad nisam imala probleme, ni tamo, ni ovdje.”
“Pa, odem često.”
“U mene kum dolazi kući, a on je musliman, dolazi redovno i za Božić i za slavu i za Vaskrs. Naravno da idem i ja kod njega, ne može on kod mene da dolazi, a ja kod njega da ne idem.”
Konkretno, prema podacima Porezne uprave Republike Srpske iz prošle godine, preko 7.000 građana ovog entiteta je prijavljeno da radi u Federaciji, a i u tom entitetu ista slika, građani Sarajeva, ukoliko ima potrebe, odlaze u Istočno Sarajevo kazali su nam oni:
“Svaka dva dana.”
“Manje, ne postoji neki razlog da ne idem, ali eto tako saobraćaj i to.”
“Ne idem nikako, nemam potrebe, možda slučajno u vezi neke kupovine, a ovako ne idem, jer imam ovdje prodavnice.”
