Pitanje svih pitanja posljednjih nekoliko mjeseci u Bosni i Hercgovini su izmjene Izbornog zakona. To je još jedno političko pitanje oko kojeg bh. političari ne mogu da se dogovore. Pozadina svega je, vjeruju analitičari, činjenica da ovakvo stanje odgovara prije svega onima koji su već dvadeset godina na vlasti, a koju su dobili igrajući na kartu nacionalnog i etničkih podjela”.
Niko više i ne pominje ustavne promjene, one koje bi mjenjale Dejtonski mirovni sporazum, davno nazvan “luđačkom košuljom za BiH”, vjerovatno i zbog činjenice da izmjenama Izbornog zakona pokušavaju ostaviti netaknuto ono što im odgovara u bh. Ustavu, a što je generator podjela.
Održavanje statusa quo – tako se u samo nekolike riječi može opisati ono što se već godinama dešava na političkoj sceni Bosne i Hercgovine. Od pompezno najavljivanih ustavnih promjena, preko neprovođenja odluke u slučaju Sejdić- Finci pa do političke krize izazvane potrebom da se mijenja Izborni zakon. Suština svega je, vjeruju analitičari, zadržati postojeće stanje.
Profesor na fakultetu političkih nauka u Sarajevu Nerzuk Ćurak kaže da stvarnih promjena nema i da je cilj svega ostaviti Dejton onakav kakav jeste, ne mijenjati ga, kako je to bilo predviđeno, i prilagoditi ga stvarnim potrebama građana u BiH.
“Sve promjene koje se dešavaju i uvezi izbornih zakona i zagovaranja ustavnih promjena, sve je to ustvari u svrhu toga da ne dođe do promjena Dejtona kao ključne paradigme nove Bosne i Hercgovine”, kaže on.
Nekadašnji sudija Ustavnog suda Federacije Faris Vehabović, danas sudija Međunarodnog suda u Strazburu, vjeruje da se žele izbjeći promjene Ustava i da se zbog toga pokušava izmjeniti izborni sistem.
“Suština cijele ove priče vezano za izmjene Izbornog zakona su upravo način da se izbjegnu obaveze koje postoje iz presuda Evropskog suda za ljudska prava u pogledu izbornih prava građana i pripadnika nacionalnih manjina. I da se upravo na taj način zaobiđe pitanje promjene Ustava i da se direktno ide na rješavanje određenih problema u izbornoj oblasti a u cilju zadovoljavanja potreba nekih političkih grupa”, navodi Vehabović.
Postojeće stanje u kojem svako ima svoju nahiju ili pašaluk apsolutno odgovara onima koji vladaju skoro tri decenije, kaže profesor Fliozofskog fakulteta u Banjaluci Miodrag Živanović.
“Naravno, njima odgovaraju takvi izborni zakoni i sve ono što slijedi kao legislativa iz te pozicije. Otuda nije moguće legalno kroz institucije, koje su takve kakve su, našeg sistema, bilo šta promijeniti. Dokle god je to tako mi ćemo ostati na nivou plemenskog uređenja i živjećemo i dane i sate i godine koji su ustvari slika i prilika tribalizma”, kaže on.
Trenutno ustavno ustrojstvo BiH bazirano je na troetničkoj podjeli, kaže Faris Vehabović i dodaje da onima koji su dugo na vlasti ne odgovaraju promjene.
“Nikome od njih nije u interesu da se ustavni sistem mijenja, odnosno da se mijenja u toj mjeri u kojoj će njima osigurati da ostanu i dalje na vlasti. A u suštini se to sve svodi ne na bilo kakve etničke interese već na čisto političke interese u smislu ostanka na vlasti”, objašnjava on.
Nacionalizam je najbolja apstraktna investicija bosanskohercgovačkih nacionalističkih elita, dodaje profesor Nerzuk Ćurak i objašnjava da nacionalistička naracija multiplicira postojeću vlast.
“Kod nas se unutar naše političke kulture od svega napravi veliki problem. Dakle, ako govorimo o promjenama Izbornog zakona možemo vidjeti da svi politički akteri na različite načine se referiraju na odluku Ustavnog suda i već tu imate prostor za političku manipulaciju kojoj smo upravo izloženi već nekoliko mjeseci”, objašnjava Ćurak.
