Alija Lizde, novinar i logoraš, bio je jedan od svjedoka u ovom predmetu, smatra kako je ovo klasičan slučaj koji dokazuje da su pravo i pravda dva različita svijeta, piše portal Klix.ba.
"Čudno mi je da je on uz to uslovno puštanje na slobodu dobio neku vrstu zabrana, pa sam prvo pomislio kako da se te zabrane mogu ispoštovati, ako će on doći u Mostar gdje je on nad cijelim gradom napravio zločin", kaže Lizde.
Dodaje da ovo nije ništa novo jer su već postojali primjeri puštanja Kordića i ostalih ratnih zločinaca te da je u ovoj teškoj političkoj situaciji samo dolijevanje ulja na vatru, ali da se nije drugačije ni očekivalo.
Tarik Tanović, bivši predsjednik Udruženja logoraša Mosta, kaže da je najvažnije pitanje kako je moguće uopšte u ovakvim slučajevima povezati pravdu i pravo, odnosno omogućiti zločincima s ovakvim presudama da nakon odsluženja dijela kazne uživaju slobodu.
Neće pomoći žrtvama
"Nekako se na ovo pitanje veže i najava da će po prvi put Hag, odnosno Međunarodni mehanizam za kaznene sudove, nasljednik Haškog suda, uvođenjem mjera za Valentina Ćorića pokušati amortizovati svoju odluku. Mislim da su ovakve odluke, iz kojih god pobuda dolazile, duboko pogrešne. Ovi potezi sigurno neće pomoći familijama koje još uvijek traže svoje najmilije. Neće pomoći povratku protjeranih i konačnoj stabilizaciji prilika u regiji. Imaćemo velike negativne posljedice ukoliko zvanična vlast u Hrvatskoj ili pojedini predstavici vlasti u Bosni i Hercegovini budu Valentina Ćorića, ili bilo kojeg drugog osuđenika za ovakva zlodjela dočekivali "sa crvenim tepihom", kazao je Tanović.
Sa druge strane, nastavlja on, moramo biti svjesni da se pojedine odluke, htjeli mi to ili ne, donose daleko od nas i kao što vidimo daleko od pravde.
"Nama koji živimo ovdje ostaje da se borimo da izgradimo naše društvo na istini i pozitivnim primjerima suživota", zaključio je Tanović.
Ne bi smjeli obnašati javne funkcije
Mirzo Ćemalović, proveo je 321 dan u osam različitih logora Herceg-Bosne, smatra da Haški sud ne bi smio dopustiti da se ratnim zločincima smanjuje kazna ili da budu puštani na slobodu nakon dvije trećine odslužene kazne.
"Ratni zločinac, ako je zaista ratni zločinac, bi morao odslužiti punu kaznu. Međutim, kad izađe on ne bi trebao da obnaša nikakvu društvenu funkciju do kraja života. Ako sud vozaču koji usmrti čovjeka daje zabranu upravljanja vozilom poslije izdržane kazne, kako se ratni zločinac onda može uključiti u politiku ili obnašati neku javnu funkciju. Kod nas takve još i odlikuju“, kaže Mirzo Ćemalović.
Emir Hajdarović, s 21 godinom proveo je 309 dana u logorima tzv. Herceg-Bosne, kaže kako ga je o puštanju Valentina Ćorića, čovjeka koji je bio pravi gospodar života logoraša u "udruženoj zločinačkoj tvorevini" nije iznenadila, ali jest razočarala.
Nagrada, a ne kazna
"Moj stav, a sigurno i većine žrtava bilo koje vjere i nacije jeste da praksa koju provodi novo uspostavljeni Mehanizam za međunarodne sudove u Haagu, a koja se tiče prijevremenog puštanja na slobodu osuđenih ratnih zločinaca nije pravda nego nagrad za iste. Ovakvi postupci novouspostavljenog organa su direktni prst u oko svim žrtvama koje su ovaj sud doživljavali kao mjesto gdje će biti kažnjeni svi oni koji su zarad svojih zločinačkih ideja provodili takve zločine da ih zdrav razum ne može ni zamisliti", kazao je Hajdarović.
Dodaje da kao i mnogo puta do sada žrtve Valentina Ćorića i ostalih presuđenih ratnih zločinaca, učesnika u UZP-u, su razočarane jer se pokazalo da je sud u Hagu bio mnogo milosrdniji prema zločincima nego što su isti bili prema njihovim žrtvama jer je samo jedan njihov potpis bio tanka crta između života i smrti zatočenih logoraša u logorima tzv. HRHB.
Podsjećamo, Valentin Ćorić jedan od šestorice bivših političkih i vojnih dužnosnika tzv. Herceg-Bosne, koji je pravomoćnom presudom u predmetu "Prlić i drugi" osuđen u Hagu na 16 godina zatvora zbog ratnih zločina pušten je na slobodu nakon dvije trećine odslužene kazne.
