Na trgu su postavljene 102 ruže iako je osvanuo plakat koji negira bijele trake
Jedan od današnjih učesnika Dana bijelih traka je bio i Salko Bačić iz sela Zecovi kod Prijedora. U ratu mu je ubijeno troje djece i supruga.
– Izgubio sam troje djece i suprugu. Dva sina su preživjela. Jedan se uspio sakriti, a jedan je bio sa mnom u logoru Trnopolje. Sve skupa, na jednom mjestu sam izgubio 29 članova familije. Jedan ubijeni sin je imao 14, drugi 12, a kćerka je imala 10 godina. Izgradili smo tamo neko spomen-obilježje, ali evo čisto sumnjam da će biti išta od izgradnje spomenika za svu ubijenu djecu. Niko nas ništa ne pita, niti nas obilazi. Teška su sjećanja i nikad bol neće nestati – rekao je Salko Bačić.
Milica Pralica, aktivistkinja Udruženja građana “Oštra Nula“ iz Banja Luke kaže da su oni od 2012. godine dio Inicijative “Jer me se tiče”.
– Ovdje smo da se na Dan bijelih traka sjetimo svih civilnih žrtava, a posebno 102 ubijene djece. Zahtijevamo izgradnju spomenika za tu djecu. Na ovaj dan ukazujemo na diskriminaciju, segregaciju, koja je dovela do ratnih zločina u Prijedoru, gdje su ljudi stradavali samo zbog imena koje nose i vjere kojoj pripadaju – rekla je Pralica.
Organizatori su bili Udruženje roditelja ubijene djece, Fondacija Kultura sjećanja, Oštra nula, Inicijativa “Jer me tiče” i Centar za mlade “Kvart“.
Dan bijelih traka se organizuje u znak sjećanja na progon i ubistvo 3.176 građana Prijedora i okoline.
