Zatvorenici izgledaju kao kosturi, zaraženi su teškim bolestima i spavaju jedan na drugome, prenosi hayat.ba. Zbog nemogućih uvjeta, nakon puštanja snimke zatvor je nazvan kao ‘pakao na zemlji’. Zatvorenici su ugurani u ćelije, a u samom zatvoru, kojeg čuvaju Kurdi, nakon turske ofenzive vlada haos.
Zatvorenici potječu iz raznih zemalja, ali njihove domovine ih ne žele primiti nazad, a isto tako ne žele da budu na slobodi.
Želim izaći iz zatvora i vratiti se kući svojoj porodici – kaže 27-godišnji Asel Matan.
On je rodni Wales napustio kada je imao 17 godina kako bi se pridružio bratu u Mosulu u Iraku. Nakon što mu je brat ubijen, prešao je preko sirijske granice u Raqqu. Danas kaže da želi u Veliku Britaniju i žali što se uopće ikad odazvao pozivu ubijenog vođe Abu Bakr al-Baghdadija.
U zatvoru ima jako puno tinejdžera, a među njima je i devetogodišnjak Khaled. Niko od njih već mjesecima nije bio vani na svježem zraku niti su vidjeli sunce. Oko trećina zatvorenika je bolesna i treba im liječenje za brojne rane i povrede, ali i bolesti jer ima zaraženih hepatitisom i AIDS-om.
Međutim, bolnički dio ima kapacitet za samo 300 zatvorenika.
Abdulah Numan, 24-godišnji Belgijanac novinarima je pokazao ranu ispod majice.
Organi mi ispadaju. Ranu sam dobio od drugog džihadiste koji me slučajno upucao dok je čistio oružje – priča Abdulah.
Novinari su zbog nesnosnog smrada u zatvoru cijelo vrijeme nosili maske preko lica, a u kakvoj su izolaciji zatvorenici govori i podatak da nisu znali da je njihov bivši vođa Baghdadi ubijen. Zatvoreni džihadisti ne znaju ništa o tome što se događa, a da nemaju pet dnevnih muslimanskih molitvi ne bi znali ni koliko je sati.
Oni nemaju apsolutno nikakav kontakt s vanjskim svijetom – rekao je voditelj zatvora koji se predstavio kao Serhat i zabranio da se objavi tačna lokacija zatvora. Mnogi od zatvorenika su kost i koža, a samo oni koji su imali sreće imaju krevet. No, većina ih leži po podu, a mnogi imaju amputirane udove.
Većina se sama predala Kurdima, a kurdske vlasti navode da je zatvoru 50 nacionalnosti među džihadistima. Serhat je ispričao novinarima da na slobodi ima još džihadista, koji znaju otvoriti vatru na zatvor, samo kako bi zatvorenima dali da do znanja ‘da ih još ima’.
Dok su novinare vodili kroz zatvor, neke ćelije se nisu niti usudili otvoriti, jer su u njima smješteni najopasniji džihadisti, dok je jedna ćelija rezervirana za ‘djecu kalifata’, odnosno djecu borce.
