Prošla su hiljadu tri stotine i tri dana, odnosno više od tri i po godine otkako je odbačen zahtjev za reviziju presude Međunarodnog suda pravde po tužbi BiH protiv Srbije za genocid. No, što vrijeme više odmiče pojavljuje se sve više dokaza i svjedočenja u prilog tome sa kolikim su nemarom i diletantizmom bošnjački političari, a naročito lider najveće bošnjačke stranke i donedavni član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović, pristupili ovoj tužbi.
Najnovije takvo svjedočenje dao je Geoffrey Nice, nekadašnji tužitelj haškog tribunala u procesu protiv Slobodana Miloševića (kojem je upravo nuđeno da bude u bh. timu za reviziju) tokom predavanja o Srebrenici koje je 29. septembra ove godine održao na londonskom Gresham Collegeu.
Inforadar je u posjedu transkripta ovog predavanja, koje će zasigurno uzburkati javnost i baciti novo svjetlo na predstavu za javnost na koju se, kako se čini, svelo podnošenje zahtjeva za reviziju presude MSP protiv Srbije.
Nekadašnji haški tužitelj, a sada predavač i aktivista za prava žrtava nasilnih sukoba, je u svom predavanju objasnio kako su presudu Međunarodnog suda pravde protiv Srbije iz 2007. mnogi u Bosni i Hercegovini doživjeli kao nezadovoljavajuću.
„Narod u Bosni je mogao dosta dobiti eventualnom revizijom koja je tehnički bila moguća ukoliko se aplikacija podnese u roku od 10 godina, na bazi novih činjenica. Pravila MSP su prikladnija za slučajeve u kojima, recimo, neka novootkrivena mapa pomogne da se riješi pitanje granice u skladu sa ‘pravom mora’, ali ne predviđa optužbe za kršenje Konvencije o genocidu gdje se novi dokazi pojavljuju u sekvencijalnim suđenjima gdje u svakom od njih isplivaju novi dokazi“, podsjetio je Nice i dodao kako su on i Dr. Nevenka Tromp često ukazivali kako će eventualna revizija biti teška.
Ali, on i Tromp su bili stajališta kako se revizija mora pokušati, jer bi mogla biti uspješna, naročito zbog toga što je presuda iz 2007. donesena uz najžešće moguće neslaganje potpredsjednika Suda, suca Al-Khasawneha, koji je bio za mnogo strožije zaključke protiv Srbije.
U dijelu svog predavanja koji je najzanimljiviji za bh. javnost, Nice otvoreno kaže kako mu se Bakir Izetbegović nije činio zainteresiranim za reviziju:
„U julu 2015. smo zamoljeni da objasnimo svoje stavove predsjedniku Bakiru Izetbegoviću, sinu pokojnog predsjednika BiH u ratu Alije Izetbegovića, koji je pokrenuo proces pred MSP. Sin se činio kao nesklon da bilo šta poduzme i u našem prisustvu ga je savjetovao neko ko je izgledao jako neprijateljski nastrojen prema onome što smo mi predlagali.“
Ali bez obzira na to, nakon sastanka su on i Tromp uputili dva pisma sa detaljnim savjetima u kojima su predlagali jednog od najboljih svjetskih eksperata za MSP da, naravno bez naknade, iznese mogućnosti za reviziju koje postoje. Prema Niceu, ta pisma nisu čak ni primljena k znanju, a vrijeme za podnošenje zahtjeva za reviziju je prolazilo. Sljedeći pasus iz transkripta otkriva sav diletantizam kojim se pristupilo procesu revizije – i to već kad je za bilo kakvu ozbiljnu akciju bilo prekasno:
„Pred kraj 2016. godine, pred sam istek roka od 10 godina, iznenada nam se obratio Hasan Čengić sa ponudom da bismo – za početak – trebali biti plaćeni da radimo na reviziji. Neke naknade jesu bile plaćene, ali od anonimne strane iz Turske, ne od vlade za koju smo mi mislili da radimo. Ono što je potom uslijedilo bilo je neobično i u nekim momentima zabavno, ali u drugima krajnje neprijatno. Ukratko, od Dr. Tromp i mene je zatraženo za napišemo zahtjev za reviziju (potpuno nemoguće – nikakav pripremni rad nije bio obavljen), koji bi potom bio predat nekome iz vlade, vjerovatno bh. agentu pred MSP Sakibu Softiću, koji bi ga spojio sa drugim dokumentom kojeg je pripremio bivši američki ambasador za suđenja za ratne zločine David Scheffer. Ali, rečeno mi je da se ne smijem susresti sa g. Schefferom niti ga kontaktirati, da ne smijem vidjeti njegov prijedlog i – po svoj prilici – da ne mogu vidjeti ono što bi proisteklo iz procesa spajanja ova dva dokumenta. Ovaj proces je, kako mi je rečeno, poduzeo niko drugi do sudac koji se nije složio sa presudom u slučaju pred MSP, Al-Khasawneh“.
Nice i Tromp se nisu složili sa ovakvim pristupom, iako je on bio praćen jakim pritiscima. Jedino objašnjenje koje su imali jeste da im je ponuđen angažman u poslu koji je unaprijed osuđen na propast samo da bi zbog lične umiješanosti kasnije bili spriječeni da govore o tome kako je deset godina za pripremu kredibilnog zahtjeva za reviziju protraćeno zbog indolentnosti i nesposobnosti bošnjačkih lidera:
HTJELI NA NJIH DA SVALE ODGOVORNOST
„Naravno da sam odbio. Nijedan pravnik ne bi ni razmišljao o tome. Postojao je konstantan pritisak na mene i Dr. Tromp u Sarajevu, zatim u Istanbulu gdje nam je rečeno da dođemo – kako smo tamo shvatili – bez dobrog razloga, i u Hagu, te je ponekad bio na granici zastrašivanja. U međuvremenu smo otkrili kako je predsjednik već znao kako je svaki zahtjev osuđen na propast: da biste podnijeli zahtjev morate imati agenta. Jedini agent, od pokretanja originalnog postupka pred MSP 1993. godine, bio je Sakib Softić i već je postojalo pravno mišljenje koje je čak i dostavljeno Sudu a koje objašnjava zašto on nije legitiman. Mi smo se povukli pretpostavljajući da je jedini pravi plan bio da umiješaju Dr. Tromp i mene u zahtjev koji je osuđen na propast, i da time osiguraju da mi nikad ne otkrijemo javnosti kako je čitavu jednu deceniju vlast iznevjerila narod ne čineći ništa. Softić i Scheffer su sastavili zahtjev koji je neslavno odbačen, što je bilo neizbježno. Sadržaj tog dokumenta nikad nije otkriven onima koji su najviše zainteresirani za njega – građanima BiH“, istakao je Nice.
Prema riječima tužitelja Nicea, Scheffer mu nikad nije odgovorio na zahtjev da objasni šta mu je bilo na umu kad je pristao da učestvuje u tom propalom poduhvatu i da prokomentariše zaključke koje su on i Dr. Tromp izvukli iz ponašanja svih aktera. Tek nakon što je saznao da će Nice obznaniti javnosti okolnosti pod kojima je pripreman zahtjev za reviziju, Scheffer mu se javio i odgovorio kako nije imao pojma da se planira spajanje dva nezavisno rađena prijedloga i kako on ne bi nikad pristao na takav način rada i da mu je bio ozbiljno predložen.
Doduše, Scheffer priznaje kako je moguće da je „neko u Sarajevu“ možda nekad rekao takvo nešto, ali da to nije trebalo uzimati zaozbiljno.
„To zvuči kao nešto što bi Softić rekao“, kaže Nice u svom predavanju.
On još kaže kako se pismeno obraćao svima koji su bili uključeni u ovaj „uznemirujući posao“ i tražio objašnjenje šta ustvari htjelo od njega i Dr. Tromp. Jedini odgovor koji je dobio jeste onaj od advokata kojeg je angažovala bosanska strana u sporu, Phona van den Biesena, koji je rekao da ništa nije znao a i da jeste – pozvao bi se na povjerljivost odnosa advokata i klijenta.
Bit će zanimljivo čuti šta će o ovom svjedočenju Geoffreya Nice imati da kažu Bakir Izetbegović i najžešće apologete načina na koji je on pristupio procesu revizije.
Podsjetimo, ovaj proces je iskorišten za ko zna koju u nizu manipulaciju osjećajima preživjelih Srebreničana, a u javnosti je vođen pravi linč protiv svakoga ko se usudio uputiti riječi kritike prema očitoj prevari javnosti u režiji predsjednika SDA.
