Brojni su podvizi i primjeri njegovog ratnog herojstva, ali prije svega inteligencije, vojne osposobljenosti, neustrašivosti, o kojoj su s hvalom govorili i njegovi najžešći neprijatelji.
Neće vam priznati to u Hrvatskoj, ali između ostaloga, zbog Nanića i njegove 505. viteške bužimske brigade, zbog Atifa Dudakovića i bihaćkih heroja, Hrvatska je danas cjelovita zemlja. Kako? Tako što, da je osvojen odsrpske soldateske i taj maleni dio koji je uporno odbijao nalete mnogostruko brojnije i naoružanije vojske (kojoj je jednom u pomoć pritekao i satrap Ratko Mladić glavom i bradom i umalo poginuo), ne bi postojale prepreke da se spoje Republika Srpska i tzv. republika srpska Krajina, koja je obuhvatala područje Hrvatske sa srpskim stanovništvom.
O Naniću su ispisani redovi i redovi i uvijek će biti malo, postoje brojna svjedočanstva, muzej 505. viteške u Bužimu, ali možda od svega najbolje Nanića opisuje antologijski video. Sjedi vitez Izet i objašnjava borcima kako je bolje imati 500 hrabrih nego 5.000 onih koji to nisu. Sjedi pored Atif Dudaković, na videu u krupnom planu, puši cigaretu i sluša, piše Krajina.ba.
Kad je poginuo, Nanić je imao 30 godina. Došao je u rodni Bužim iz JNA tako što je, kako legenda kaže, sebi slomio nogu pa dobio dopust. Toliko najljepših i divnih ljudskih osobina objedinjenih u jednom 30-godišnjaku, rijetko se prije susretalo. A i poslije.
