Pred sami kraj prošle godine došlo je i do promjena unutar NAFTA, bloka Amerike, Kanade i Meksika u nešto blizu jedinstvenom tržištu. Sporazum SAD-Meksiko-Kanada USMCA tako je zamijenio NAFTA iz 1994. godine. Ovo je bio rijedak primjer slaganja demokratskih poslanika i predsjednika Trampa, kojeg sad žele smijeniti.
Dešavanja ove godine je obilježila i kineska potraga za novim tržištima, i to sa iznenađujućim uspjehom. Dok su američki pregovarači slijedili mučan, formalni proces pregovora, američki predsjednik je uživao “bacajući granate” na Twitteru, objavljući neočekivane tarife, koje su šokirale mnoge. Rezultat svega toga bio je neizvjesnost koja je uticala na investicije širom svijeta, a smim time i na globalnu ekonimiju.
Globalni trgovinski sistem je tokom cijele godine “lebdio na ivici”. Naime, Svjetska trgovinska organizacija (WTO), kojoj je Amerika konstantan izvor frustracije, nedavno je ostala bez Žalbenog tijela jer je Trampova administracija blokirala nova imenovanja u ovo tijelo. SAD naime već dvije godine blokira imenovanja novih sudija. Žalbeno tijelo broji sedam članova, ali se arbitražom i saslušanjima može baviti i s minimalno tri sudije. Kako je nedavno prestao mandat dvoje sudija zbog toga ovo tijelo ne može donositi nikakve odluke. Naravno, ovo ne znači raspad sistema. Svi budući sporovi biće saslušani na prvostepenom organu, a onda će zemlje biti upućene na bilateralno rješavanje spora. Ipak, gubitak nezavisnih presuda koje su bile jedino rješenje za neke trgovinske sporove predstavlja ozbiljan udarac za svjetski trgovinski sistem.
Trgovinski rat je definitivno obilježio globalna tržišta ove godine. Godina je počela sa blagom nadom da će Trampova administracija srediti sporna pitanja sa Kinom, i tržišta su skočila. Međutim, kada se pokazalo da je ta nada bila preuranjena, vratila se bojazan od globalne recesije i investitori su pribjegli sigurnosti obveznica. Ipak, kraj godine je pokazao određene znakove stabilizacije, pa se apetit investitora povećao i vratili su se robnim berzama i tržištu valuta.
Kada je riječ o Evropi, jedna od najznačanijih promjena je ona na čelu Evropske centralne banke(ECB) gdje je Kristin Lagard zamijenila Marija Dragija i tek ostaje da se vidi kako će ECB funkcionisati pod njenim vođstvom. Njemački proizvodni sektor godinu je započeo veoma loše, a tako se nastavilo i tokom godine, pa je Njemačka jedva izbjegla recesiju.
Kada je riječ o britanskoj ekonomiji, onda je ona uglavnom zavisila od političkih prilika, izbora i Brexita, koji još nije finalizovan i tek ostaje da se vidi na koji način će Velika Britanija napustiti EU 31.januara, 2020. godine.
Bankarski sektor ove godine je pretrpio velike izazove, ali veći ih tek čekaju. Naime, došlo je do najvećeg broja otpuštanja u ovom sektoru od 2015. godine jer se bankari bore sa sve izraženijom konkurencijom u ekonomiji koja usporava.
Prema nekim predviđanjima, čak 78.000 ljudi je na spisku za otkaz, a 50 najvećih banaka je objavilo da planira da smanji radnu snagu. Posljednji veliki talas otkaza zabilježen je 2015 godine kada je otpušteno 91.448 radnika iz bankarskog sektora.
Na najvećem udaru biće radnici evropskih banaka, koje planiraju 63.000 otkaza, dok će banke u Sjevernoj Americi podijeliti oko 7.700 otkaza.
Veliki problem i prijetnju bankarskom sektoru predstavljaju kompanije Google, Apple, Facebook i Amazon koji pokušavaju da uđu na tržište finansijskih usluga.
(Swot, THE ECONOMIST)
