Armin Nadarević ima dvadeset i jednu godinu, porijeklom je iz Cazina, a u Minhenu studira elektrotehniku, za sebe kaže da je drugačijii neobičan, a način kako provodi godišnji odmor je nesvakidašnji.
“Mene ne zanima more i klasični izbori za godišnji odmor, sedam dana ležanja na plaži i slično. Želim avanturu, te sam spojio svoje tri najveće ljubavi – biciklizam, fotografiju i putovanja u ovaj godišnji odmor. Putujem Bosnom i Hercegovinom, fotografišem i uživam”, ispričao nam je u Mostaru, na šestom danu svog putovanja kroz domovinu.
Krenuo je iz svog Cazina i kaže da je do Mostara mogao s biciklom doći za jedan ili dva dana, ali on želi obilaziti zanimljivosti i uživati. Dnevno prolazi šesdesetak kilometara, posebno uživa u mjestima na kojima nema previše turista. Ostao je bez daha u Nacionalnom parku Una, išao preko Drvara, Glamoča i Blidinja…
“Kad vidim nešto zanimljivo na nekom brdašcu, ja kažem idem odmah to da vidim. U Mostaru će prenoćiti, dočekati bajram, ovdje je previše turista i nije to baš za mene. Nakon toga plan je otići do Trebinja, najudaljenijeg mjesta u državi od Krajine i Cazina. Slijedi kanjon Drine, posjeta Potočarima u kojima nikad nisam bio, te preko Tuzle i Banjaluke povratak kući”, opisao nam je savršeni krug Bosnom i Hercegovinom.
Kod Glamoča je upoznao mnoštvo pčelara koji su mu kazali da im je donio sreću, odnosno kišu, koja je idealna za polen. Od pčelara je dobio teglu meda, a nju je dao na poklon jednom imamu kao zahvalnost za provedenu noć u džamiji.
“U Drvaru ima jedno malo mjesto Župa s malim jezerom, kilometrima nema ništa blizu. Tu sam prenoćio u šatoru, kuhao sebi, osjećao se savršeno. Na Glamočkoj visoravni koja je prelijepa nema doslovno ništa i mislio sam da ću dehidritati i kolabrirati, da će me neko naći dva dana kasnije pored puta, ali u sred pustoši naiđem na jednu pilanu, natočim sebi vode i krenem dalje”, ispričao nam je ovaj neobični putnik.
Tri noći je prespavao u džamijama, tri pod šatorom, gdje se snađe, a za naredno ljeto ima ambiciozniji plan.
“Želim uzeti jedan VW kombi i transformirati ga u kamper, te krenuti u obilazak malo šireg prostranstva od Bosne. Ovo ljeto sam želio krenuti od sebe i svoje zemlje”, ispričao nam je Armin Nadarević.
Kaže nam da je iskustvo samostalnog putovanja jednistveno i da čovjeka izgrađuje i jača, posebno samostalna borba protiv problema koji iskrsnu.
“Često me pitaju da li putujem sam, kad potvrdno odgovorim, onda mi kažu da sam lud. Ima to nekih svojih prednosti i preporučujem ljudima. Ipak, ako imaju s kim putovati vjerujem da je putovanje u društvu još bolje. Ja sam tražio partnera, ali ga za ovaj poduhvat nisam našao i nije me to obeshrabrilo”, kazao nam je.
Živi u Njemačkoj i kaže kako treba biti realan i kazati da nije upoznao nikoga ko se svojevoljno vratio, da to sve samo kaže.
“Ovdje je idealno za djecu i penzionere, ali nedostaje ono između. Dobro, odlična je i za kraće godišnje odmore. Volim ja Bosnu, iako sam rođen kao izbjeglično dijete u Njemačkoj, školu sam završio u Bosni, volim je, ali to ne znači da je ne smijem kritikovati”, iskren je.
Na kraju nam je kazao da mora uputiti kritiku vozačima, a da je najgora bila baš relacija između Jablanice i Mostara.
“Najagresivniji i najbezobrazniji vozači, vide me na suprotnoj traci i opet pretiču, a najopasnija stvar na bh. cestama je Golf 2. Kad prođe pored tebe ne znaš je li gori smrad automobila ili nepažnja vozača”, kazao je uz smjeh.
