"Bez obzira na mnoštvo gubitaka, propusta, pa i zločina, koji su stajali, a i danas stoje, na putu pune neovisnosti, ne može biti sumnje da bez nezavisne Bosne i Hercegovine nema slobode i sigurnosti u ovom dijelu svijeta. Zato vam svi ljudi dobre volje čestitaju Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine", kazao je u intervjuu za Preporod novinaru Mirnesu Kovaču Ivo Banac, profesor emeritus historije na američkom Univerzitetu Yale.
Govoreći o odnosu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine te između hrvatskog i bošnjačkog političkog vodstva u toj državi, Banac u intervjuu za Preporod od 1. marta 2019. konstatira "općeniti politički zastoj u ovom dijelu svijeta".
Centar napetosti Dodik i Čović
"Što je zapravo na djelu? Središte napetosti u BiH je ponašanje Milorada Dodika, koji svaki dan na mnoštvo načina potkopava jedinstvo Bosne i Hercegovine. Uz svo službeno poricanje, Srbija stoji iza takve politike. Želio bih vjerovati da hrvatska politika nije takva, ali bojim se da ima lijep broj onih koji su, na čelu s Draganom Čovićem, u istoj fronti s Dodikom i Vučićem. Premda je Čovićeva politika nakon 9. januara potpuno diskreditirana, tako da se više svakodnevno ne pojavljuje na svakom okupljanju u Hrvatskoj, ona još utječe na Plenkovićevu vladu i tako oblikuje hrvatsku državnu politiku, bilo da je riječ o Vladi ili o predsjednici države. U izuzetno prisnim odnosima s Dodikom i Vučićem, Čović je primio njihovo velikosrpsko viđenje bosanskog pitanja, što on prenosi u hrvatsku državnu politiku. Trag, dakle, vodi u Beograd, ali ne staje tamo! Najvažnija poveznica je u Moskvi. Vladimir Putin je za svog posjeta Beogradu u januaru to i posvjedočio. Rekao je: 'Imamo mnogo prijatelja na Balkanu, ali Srbija je naš strateški partner.' Dakle, bez obzira na vijugavu povijest, trag danas vodi u Moskvu. To je zapravo ključ sadašnje situacije: stari pokušaji podjele Bosne i Hercegovine, koji su, bez obzira na nepovoljne aspekte Dejtonskog dogovora te pasivnost Zapada redom propadali 1990-ih, sada su pod patronatom Putina i Vučića obnovljeni, uz prešutnu potporu Zagreba. Vidimo veliku aktivnost Rusije na cijelom prostoru jugoistočne Europe, pa onda i u Bosni i Hercegovini, gdje Moskva ima najpouzdanijeg partnera upravo u Dodiku", ističe prof. Banac.
Govoreći o pasivnosti Brisela u rješavanju političke krize u našoj zemlji, Dejtonskom sporazumu i položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini, ulozi Hrvatske i Srbije, ističe:
“Bosna i Hercegovina nije dio hrvatskog državnog teritorija. Zato je sve ono što indicira neki drukčiji stav unaprijed upitno i opasno. Činjenica je, međutim, da Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu od jučer, da su oni poseban i dragocjen dio hrvatskog naroda te da djeluju unutar jedinstvenog političkog sistema utemeljenog na Dejtonskoj konferenciji 1995. Dejtonski sporazum nije bio predviđen kao konačno rješenje bosanskohercegovačkog pitanja. Mislilo se da će taj dogovor trajati godinu-dvije, dok se izbjeglice ne vrate odakle su protjerane itd. Drugim riječima, doživljavao se kao kratak putokaz u integraciji Bosne i Hercegovine. Dogodilo se suprotno. Umjesto da se sve što je trebalo biti riješeno u kratkom roku bude dovršeno, ostali smo ubraždeni u zastarjelom sporazumu. Dayton jednostavno ne korespondira sa životnim potrebama građana Bosne i Hercegovine. Jasno je da ga valja mijenjati. Ali, upravo u tomu je problem. Svaki potez unaprijed je sporan. Ako izvučete jednu ciglu, možete s razlogom očekivati da će se čitava kuća urušiti, a to bi, po mišljenju mnogih, značilo novi oružani sukob. Takav ishod mora se izbjeći. Zato valja iznaći metodologiju za stvaranje jednog boljeg upravnog i političkog sistema u Bosni i Hercegovini. Ne vidim da se na tomu radi, dapače, političko vodstvo Bosne i Hercegovine uljuljalo se u nerealnu pretpostavku da će ovakvo stanje potrajati. Ujedno, upravo zato što povremeni sukobi i provokacije daju naslutiti kako je riječ o zamrznutom sukobu, nema nikakvih korisnih poticaja sa strane SAD-a i Europske unije."
Repriza 1990-ih?
Dalje podsjeća na opasne izjave ruskog predsjednika Vladimira Putina tokom njegove posjete Srbiji u januaru 2019.
"Napomenut ću da je Putin u Beogradu rekao nešto što mnogi nisu zapazili, a zapravo je itekako važno, čak bih rekao alarmantno: 'Bio je pokušaj da se srpski narod podijeli između različitih država, ali malo je vjerojatno da će takve odluke biti trajne ako nisu poštene.' Drugim riječima, Rusija dovodi u pitanje ne samo granice koje postoje u cijelom današnjem prostoru propale Jugoslavije nego stvarno podržava tezu velikosrpskih nacionalista da je poželjno ponovno mijenjati granice u prilog još jednog pokušaja srpskog ujedinjenja. Prema tomu, u pitanje 'novih' granica između Kosova i Srbije itekako se mogu učitavati planovi za novo razgraničenje Bosne i Hercegovine, možda i Crne Gore. Onda na red dolazi Hrvatska. Poznato je da velikosrpski nacionalizam još zahtijeva prostor istočno od linije Virovitica – Karlovac – Karlobag; u Srbiji je to još tema. Prema tomu, ako vladajući krugovi u Srbiji vjeruju da to podržava i Rusija, da je trenutna situacija tek neka vrsta provizorija te da će se u prikladnom trenutku sve moći promijeniti, onda nije nerazumno očekivati reprizu 1990-ih."
