Nakon što je istekao rok koji su trojica lidera stranaka pobjednica na općim izborima Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), Stranke demokratske akcije (SDA) i Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ BiH), Milorad Dodik, Bakir Izetbegović i Dragan Čović dali za ispunjenje obaveza iz sporazuma koji su potpisali i kojim su usaglasili principe za formiranje vlasti, BiH je i dalje bez Vijeća ministara. To je kako smatra bivši član Predsjedništva BiH i počasni predsjednik Partije demokratskog progresa (PDP) Mladen Ivanić bilo očekivano.
U razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE), Ivanić kaže kako bi svaka radikalizaciji bila štetna po Republiku Srpsku (RS), te da ne vjeruje da će Dodik ispuniti prijetnje o povlačenju iz državnih institucija.
U Bosni i Hercegovini, kaže Ivanić, nema političara spremnih na kompromis koji bi reforme i boljitak građana stavili ispred vlastitog, te je najbolji scenarij ako u naredne tri godine ne bude nazadovanja. Što se NATO puta tiče, dodaje on, biće kako odluče velike sile.
RSE: Gospodine Ivaniću, prošao je i 5. septembar, a od formiranja vlasti i poštivanja sporazuma nema ništa. Negdje ste, kako ste ranije kazali i očekivali da se ovo desi. Održava se status quo, reforme se ne provode... Gdje vodi ovakva politička priča?
Ivanić: Bilo je jasno kad je ovaj sporazum potpisan da je to bio neki pokušaj međusobne prevare u kome je svako imao dovoljno za sebe, a u implementaciji sačuvao rezervu da to ne provede. Odmah sam rekao da će sve to propasti, a da će se suština svoditi na to ko je kriv i ko je odgovoran i vidi se da se na to sve skupa svodi. Za jedne je kriv SNSD, za druge SDA, a nekako se HDZ iz svega toga izvukao.
Krajnji rezultat zaista jeste nedostatak bilo kakvih aktivnosti, a pogotovo reformi i mislim da smo mi već godinu dana potrošili u status quo i da je trenutno onaj najbolji mogući scenarij da još tri godine bude stagnacije. To znači, da ne bude nazadovanja, ako bude sreće, ali da će biti nekog napretka prosto ne vjerujem, jer ne vidim nikoga od njih ko je spreman da napravi bilo kakav kompromis da bi se nešto pozitivno desilo.
RSE: Je li rješenje u vanrednim izborima što signaliziraju neki međunarodni zvaničnici? Izmjene Izbornog zakona su u proceduri. Može li se uticati i na to, jer su manje-više izmjene koje su do sada predlagane bile gotovo kozmetičke?
Ivanić: Nisam potpuno siguran da bi vanredni izbori bili neko rješenje. Inače mislim da njih treba predvidjeti i uvesti u ovu priču i meni je drago da su neke druge partije posebno pozicione prihvatile prijedlog Partije demokratskog progresa, pa tako imate izjavu Demokratskog narodnog saveza da bi bilo dobro se uvedu vanredni izbori.
Dakle, vanredne izbore treba uvesti, ali ne mislim da su oni u ovom trenutku rješenje za stanje u kome se mi nalazimo. Mislim da je najviše postizborno zacementirao SDA kada je birajući četvrtog poslanika iz Doma naroda BiH, dao apsolutnu vlast SNSD-u, koliko sam shvatio slično je postupio i sa četvrtim članom Doma naroda iz reda hrvatskog naroda. To je za mene neka neobjašnjiva filozofija koju je SDA imala i ona je zacemantirala poziciju da su sada te dvije partije presudne.
RSE: Zapelo je na Godišnjem nacionalnom programu. Međutim u suštini sve i da se ANP preda neredukovan ne znači u suštini ništa konkretno, jer kada se ogole stvari ionako BiH, sve i da sve uslove ispuni sutra, u NATO ne može bez volje RS, što znaju i Izetbegović i Dodik, ali to glasačima potpuno drugačije serviraju. Zašto se onda zaoštravaju stvari? Ima li nešto iza?
Ivanić: Iskreno, mislim da ima. Ja sam davno rekao da je BiH postala bitka velikih i evidentno je da je ovo teren na kojem neke svoje interese rješavaju veliki igrači. Tu prije svega mislim da SAD i Rusiju. Evidentno je da Rusija smatra da je pomogla Dodiku da dođe na vlast, a objektivno jeste, i on tu ima i obavezu da njihove ciljeve, u mjeri u kojoj može, pokuša da realizuje. To je legitiman pristup, ali s druge strane SAD imaju svoj cilj. I mislim da je zbog toga napravljena cijela ova tema.
Moj stav je bio da je aktiviranje MAP-a (Akcioni plan za članstvo u Sjevernoatlantskom savezu) bila obaveza koju je napravio gospodin Radmanović i SNSD. Ako misle da je trebaju promijeniti, onda je trebaju promijeniti, ali je jedino mjesto gdje to mogu Predsjedništvo BiH. Međutim, Dodik je nemoćan da tako nešto uradi i zato mislim da je sve ovo jedna vrlo za njega rizična igra koja uveliko prevazilazi njegove mogućnosti. Ušao je u nešto čemu on objektivno nije dorastao i to se vidi. Pokazuje se ta neka nemoć koja je možda i najveća poruka svega što se događa, ta nemoć jednog čovjeka koji je vjerovao da može sve.