Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da ljudi javno pričaju o svojim grijesima, ističu ih i hvale se njima rekavši: “Svi moji sljedbenici bit će spašeni, osim onih koji javno govore o svojim grijesima, a javno kazivanje o grijesima jeste da čovjek uradi kakav ružan postupak noću, zatim osvane a da niko osim Allaha ne zna za njegov grijeh, pa svome drugu kaže: ’Ja sam sinoć uradio to i to.’ Allah je bio sakrio njegov grijeh, a on je osvanuo i otkriva ono što je Allah sakrio.”[1]
Piše: hfz. Almir Kapić
Ovim hadisom ukazuje se na pogubnost javnog govora o grijesima, jer se na taj način griješenje prihvata kao nešto uobičajeno i time se drugi navode na činjenje grijeha, a sve to vodi ka širenju negativnih pojava u društvu. Dakle, svaki čovjek treba nastojati da ne čini grijehe, ali ako se nekad i dogodi da učini nešto što je grijeh, tada o tome ne treba javno govoriti, nego treba zadržati za sebe i moliti Allaha za oprost.
S druge strane, preporučeno je govoriti o činjenju dobra, i u lijepom kontekstu spominjati druge ljude i isticati njihove lijepe osobine. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je poznat po tome što je isticao pohvalne osobine ljudi, pa je tako o stanovnicima Jemena rekao: “Iman je jemenski, a i mudrost je jemenska…”[2], a preporučio je da se lijepo ophodi prema stanovnicima Egipta, rekavši: “Lijepo se ophodite prema Koptima”[3], a pozitivno se izrazio i o stanovnicima Šama rekavši: “Dok sam spavao, vidio sam stub Knjige kako je iznesen ispod mog jastuka, pa sam ga pratio pogledom i vidio da se postavio kao stub u Šamu. Zaista će iman biti u Šamu u vremenu kada se dogode smutnje.”[4] Ove pohvalne riječi koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izgovorio o stanovnicima Jemena, Egipta i Šama, bile su podsticaj njihovim stanovnicima da postanu i ostanu uzorni muslimani više od četrnaest vijekova. Navedena predanja ukazuju na vrijednost isticanja vrlina drugih, jer se na taj način podstiču na ustrajnost u dobru i jasno ukazuju na to šta su prave vrijednosti koje krase jedno društvo.
Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, rekao je: “Dok je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio živ, kad bi neko nešto usnio, to bi mu ispričao, pa sam i ja zaželio da usnijem san i ispričam ga Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Tada sam još bio mladić i u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, spavao sam u džamiji. Jednom sam usnio da su me uzela dva meleka i odvela do Vatre za koju mi se učinilo kao da je obzidana poput bunara koji sa strana ima dva stuba. U Vatri sam vidio neke ljude koje sam odranije poznavao. Počeo sam govoriti: ‘Euzu billahi minen-nari! – Allahu, sačuvaj me od džehennemske vatre!’ Tada nas susrete još jedan melek koji reče: ‘Ne plaši se!’ Ovaj san ispričao sam Hafsi, a ona ga je ispričala Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i on je rekao: ‘Abdullah je divan čovjek, samo još kada bi klanjao noćni namaz!’”[5]
U ovom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upućuje savjet Ibn Omeru kojim ga želi podstaknuti da popravi svoje stanje, ali u tom trenutku ne zaboravlja istaknuti njegove kvalitete znajući da bi na taj način mogao dodatno emotivno uzdrmati njegov već ushićeni duh zbog sna koji je usnio, pa mu prvo govori da je on jedan izuzetan vjernik, čime smiruje njegovo srce i otklanja mu strah od sna i značenja koje bi mogao imati, tako da Ibn Omer osjeća radost zbog tih pohvalnih riječi i želi da ispuni i Poslanikovu preporuku i tako popravi svoje imansko stanje i sačuva se džehennemske vatre. Savjet koji je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio Ibn Omeru univerzalan je i odnosi se na svakog vjernika, kojem se tim riječima sugerira da počne prakticirati noćni namaz jer on štiti od Vatre.
Na efekat isticanja pozitivnih osobina drugih ljudi ukazuju psiholozi koji navode primjer čovjeka koji kasni na zakazani sastanak, čime oni koji ga čekaju stječu utisak da ih ne poštuje, da su manje vrijedni ili osjećaju nelagodu. U takvoj situaciji onaj koji kasni ne treba opravdavati svoje kašnjenje, nego treba prvo pohvaliti one koji čekaju tako što će im se zahvaliti na strpljenju, čime će istaći njihovu pozitivnu osobinu. To će uveliko umanjiti nelagodu i nervozu i potpuno negativnu sliku predstaviti u pozitivnom svjetlu.
Svaki čovjek ima i svoje vrline i nedostatke, ali ako se fokusiramo na to da ističemo vrline drugih, često ćemo na taj način dovesti do toga da ljudi uvide i svoje nedostatke i nastoje popraviti svoje stanje. Vjernik treba da bude optimista i da u svemu nalazi pozitivne primjere, koje će mudro iskoristiti da otkloni ono što je loše i da popravi stanje kako pojedinca tako i zajednice. Jednom prilikom, Isa, alejhis-selam, prolazio je sa svojim pomagačima pored lešine psa, pa su oni primijetili: “Kako samo zaudara ovaj uginuli pas!”, a Isa je na to rekao: “Kako su mu bijeli zubi!”
___________________
[1] Buhari, br. 6609; Muslim, br. 2990.
[2] Buhari, br. 3499.
[3] Hakim, Mustedrek, br. 4032
[4] Ahmed, br. 21733.
[5] Buhari, br. 3739; Muslim, br. 2479.
