Ako ministar vanjskih poslova jedne velike sile odvoji svoje dragocjeno vrijeme da bez posebnog povoda posjeti jednu malu, siromašnu, neutjecajnu, politički nesposobnu i od njega ovisnu zemlju, on za to ima dobar razlog. U slučaju posjeta Rusa Sergeja Lavrova Sarajevu ovog tjedna, razlog je očit: SAD dobivaju novog predsjednika s novim idejama za Balkan. Amerikanci i sve druge zainteresirane sile trebale bi dobiti osjećaj da u regiji imaju posla i s Rusijom, piše Norbert Mapes-Niediek, njemački novinar i autor više knjiga o Balkanu i jugoistočnoj Europi. .
To je bio cilj zbog kojeg se Lavrov htio još jednom prijateljski rukovati s političkim čelnikom bosanskih Srba Miloradom Dodikom – u prisustvu što većeg broja kamera. Međutim, postojao je rizik da se vijesti o obnovljenom prijateljstvu između Ruske Federacije i Republike Srpske čuje samo do Banjaluke.
„Neću biti pijun"
Da se taj nebitni sastanak pokazao kao velika stvar, Dodik može zahvaliti dvojici neočekivanih saveznika: bošnjačkom i hrvatskom kolegi u tročlanom državnom Predsjedništvu. Dvojica državnika hrabro su odlučili da ne prisustvuju sastanku s Lavrovom. Jer, naljutilo ih je što je Rus prethodno posjetio samo Dodika, u njegovoj neformalnoj rezidenciji u sivom predgrađu prijestolnice i – što je naročito strašno – u prostoriji nije bilo zastave BiH u pozadini.
Objašnjavajući svoje odbijanje da prisustvuje sastanku, bošnjački kopredsjednik Šefik Džaferović kaže da je time „našim prijateljima u Europi, našim partnerima" htio pokazati „da smo ponosni i odlučni ljudi". A Hrvat Željko Komšić nije htio „biti ruski pijun u igrama i obračunima sa zemljama EU-a i članicama NATO-a".
Pijuni u utakmici Zapada i Istoka
Obojica su postigli upravo suprotno. „Odlučni" državnici nisu ni pomislili da su tu rijetku priliku mogli iskoristiti za pokretanje vlastite inicijative. Umjesto toga, ispostavilo se da su njih dvojica upravo pijuni, dakle ono što nisu htjeli biti. Jer, tek tim otkazivanjem, posjeta Lavrova je stekla međunarodni publicitet – što je bila i jedina svrha s ruske strane.
Svijet je iz ovoga, ako je uopće nešto primijetio, naučio dvije stvari. Prvo: uskoro, kada Joe Biden Bosnu vrati na dnevni red, to će u stvari biti utakmica između Rusije i Amerike, Istoka i Zapada. Drugo: u Sarajevu vladaju tvrdoglave plemenske vođe koje prvenstveno zanimaju zastave, grbovi i pitanja protokola.
Naravno, ni jedno ni drugo nije točno – ali, sada se ponovo tako doživljava, piše Mapes-Niediek.
Norbert Mapes-Niediek, (1953), njemački je novinar i autor više knjiga o Balkanu i jugoistočnoj Europi. Sredinom devedesetih bio je savjetnik specijalnog izaslanika UN-a za Jugoslaviju. Piše za brojne njemačke i austrijske listove.
