Zadnju noć u Sarajevu nije, kao brojne prethodne, proveo razmišljajući kako nahraniti prazan stomak, gdje će ga sutra odvesti bolne noge... Noćas nije mogao spavati od uzbuđenja: znani i neznani gradovi, države, kampovi, noći pod vedrim nebom, glad, žeđ, umor... od danas su iza njega.
Vraća se u svoju zemlju, koliko danas će ponovo zagrliti svoje najmilije, biti u jedinoj zemlji na svijetu u kojoj nije stranac.
„Presretan sam. Osjećam se kao ptica“, kazao nam je Mouhamed Faysel, jedan od učesnika Potpomognutog dobrovoljnog povratka i reintegracija (Assisted Voluntary Return and Reintegration – AVRR) kojeg Međunarodna organizacija za migracije (International Organization for Migration - IOM) sprovodi u saradnji sa bh. institucijama.
Mouhameda smo jučer sreli u centru Ušivak u Hadžićima, gdje je osoblje IOM-a, u cik zore njemu i još četvorici njegovih sunarodnjaka davalo posljednje upute za povratak kući. Nakon ispunjavanja formalnosti, podjele maski, dezinfekcijskih sredstava...ova grupa od pet migranata uputila se put sarajevskog aerodroma, odakle su poletjeli za Istanbul, u kojem presjedaju za konačnu destinaciju - Islamabad.
„Iz Pakistana sam krenuo 2015. godine. Bio sam u Turskoj, Grčkoj, Sjevernoj Makedoniji, Srbiji i već tri godine sam u Bosni. Tih pet godina nije bilo ni malo lako. Problemi koji su postojali u mojoj zemlji kada sam odlazio sada su riješeni, pa sam se odlučio vratiti“, ispričao nam je Mouhamed, ne skidajući osmijeh s lica.
Pitamo ga šta će prvo učiniti kada se vrati u svoju državu.
„Oženit ću se. Djevojka me čeka“, promptno odgovara, prije posljednjeg pozdrava s osobljem IOM-a i ulaska u avion.
Slična je sudbina i njegovog sunarodnjaka Mouhameda Osmana. Na putu je nešto manje od godinu, ali tegobe koje je prošao u pokušajima da stane na tlo Evropske unije, bile su i više nego dovoljne da se odluči na put u suprotnom smijeru.
„Ovdje nemam ništa. Vraćam se svojoj kući, presretan sam, uzbuđen...“, kazao nam je Osman s nestrpljenjem očekujući da ponovo vidi svoju porodicu.
Kako smo se uvjerili na licu mjesta, osoblje IOM-a mislilo je na svaki detalj, te su Pakistanci brzo i efikasno smješteni u avion za Istanbul, gdje će ih dočekati druga ekipa ove organizacije i pomoći pri nastavku putovanja.
Ovi ispraćaji za sarajevsku ekipu IOM-a gotovo su svakodnevna aktivnost. Kako nam pričaju, sretni su da svjedoče ovakvim događajima, na kojima, kao rijetko kada u radu s ovom kategorijom stanovnika, migranti budu sretni. Kako nam prenose, dan povratka nerijetko opisuju i kao „mubarek dan“.
O ovom programu razgovarali smo i sa Peterom Van der Auweraertom, šefom misije IOM-a u BiH i sub-regionalnim koordinatorom za Zapadni Balkan.
„Program Potpomognuti dobrovoljni povratak i reintegracija (AVRR) globalno traje već 40-tak godina i IOM ga sprovodi u saradnji sa državama članicama gdje god postoji potreba. U BiH, AVRR je počeo da se sprovodi 90-tih godina, a korisnici su uglavnom bili državljani BiH koji su ujedno i povratnici iz zemalja EU te strane žrtve trgovine ljudima i odbijeni tražioci azila. IOM je takvu vrstu podrške pružao sve do 2012. godine kada je te aktivnosti preuzela Služba za poslove sa strancima. IOM je AVRR iz BiH u zemlje porijekla ponovo počeo da sprovodi 2018. nakon povećanog prisustva neregualrnih migrananta na zapadnobalkanskoj ruti koja prolazi i kroz BiH.
IOM je glavni nosilac aktivnosti, ali djelule u suradnji sa Službom za poslove sa strancima i drugim organizacija u BiH. Program se provodi u cijelom Zapadnom Balkanu, a podržan je od strane većeg broja donatora kao što su EU, Njemačka, Holandija, Austrija i Danska“, objašnjava Van der Auweraert za portal Radiosarajevo.ba, dodajući da je cilj programa omogućiti održivi i humani povratak u zemlju porijekla po načelima dobrovoljnosti.
Iz regije Zapadnog Balkana od 2016. godine do danas je vraćeno ukupno 1.860 osoba, a 837 migranata se odlučilo vratiti u svoje zemlje porijekla iz Bosne i Hercegovine uz pomoć ovog Programa.
Iz regije se migranti najčešće vraćaju u Iran (569), Irak (383), Pakistan (182), Alžir (152) i Tunis (113). Povratci iz BiH su najviše organizovani u Iran (219), Irak (144), Tunis (95), Tursku (93), Pakistan (81) i Alžir (71).
Upitani koji su najčešći razlozi za povratak, Van der Auweraert objašnjava da su oni višestruki i kompleksni, prije svega individualni.
„Svaka životna priča ove prirode je složena i na nju utiču razni faktori ali najprije, promjena situacije u zemlji porijekla (porodične i društvene), promjena situacije u zemlji odredišta, nedostatak novčanih sredstava za nastavak puta, fizička i psihička iscrpljenost itd“, kaže naš sagovornik.
Kako nam dalje objašnjava, svi migranti smješteni u privremene prihvatne centre u BiH se o mogućnostima koje pruža program AVRR upoznaju odmah pri dolasku odnosno registraciji. Migrantima su u privremenim prihvatnim centrima na raspolaganju AVRR savjetnici koji svakodnevno informišu migrante o situacijama u njihovim zemljama porijekla, o procedurama potpomognutog dobrovoljnog povratka, reintegracijskoj pomoći koja im može biti pružena nakon povratka u zemlje porijekla, a trenutno, i o pandemiji COVID-19.
„Za migrante koji se nalaze izvan privremenih prihvatnih centara na raspolaganju su AVRR mobilni timovi za informisanje koji redovno obilaze lokacije na kojima se migranti okupljaju kako bi im pružili pravovremene i provjerene informacije o već spomenutim temama njihovog interesa. Na ove načine su IOM-ovi AVRR uposlenici u regiji informisali ukupno 46.971 migranta, dok u BiH broj informisanih migranata od početka AVRR programa do sada iznosi 24.500. Većina informisanih migranata su odrasli muškarci koji putuju sami (regija – 43.647, BiH – 22.070). Informacije o programu Potpomognutog dobrovoljnog povratka i reintegracije kao i svi detalji o registraciji za povratak su migrantima dostupne na njihovim maternjim jezicima (arapski, farsi, urdu, paštu i hindi), a nalaze se u brošurama koje su im na raspolaganju svakodnevno", priča Van der Auweraert za portal Radiosarajevo.ba.
Na pitanje koji su to kriteriji koje migranti moraju ispunjavati da bi bio izvršen njihov povratak, on kaže da se aspolutno svi koji žele mogu prijaviti za potpomognuti dobrovoljni povratak i njihov status ne determiniše dostupnost programa.
„Čak se i oni migranti koji nisu u posjedu svoga putnog dokumenta mogu prijaviti za povratak, a IOM će preuzeti obavezu da u saradnji sa konzularnim predstavništima njihovih zemalja porijekla obezbijedi putne dokumente za uređen, siguran i brz povratak u domovinu. IOM je u mogućnosti ponuditi reintegracijsku pomoć za ranjive kategorije povratnika koja se planira prije povratka, u koordinaciji sa IOM-ovim misijama u zemljama porijekla, a realizira tek nakon povratka migranta u njegovu/njenu zemlju porijekla. Jedini izuzetak su zainteresirani povratnici koji su porijeklom iz zemalja za koje je UNHCR procijenio da su nesigurne za njihov povratak”, kaže Van der Auweraert.
Upitan koliko je pandemija koronavirusa bila smetnja za realizaciju Programa, odgovara da, iako su povratci bili nemogući tokom prvih mjeseci COVID-19 pandemije usljed zatvaranja granica i suspenzije avionskih letova, IOM savjetnici za AVRR su nastavili raditi u privremenim prihvatnim centrima kako bi migrante informisali o mogućnostima za njihov povratak i kako bi ih registrovali za povratak kada se ukinu pomenuta ograničenja za putovanja.
Ko je najviše zainteresiran za povratak
Trenutno su za povratak sa Zapadnog Balkana zainteresirana 232 migranta, od kojih se 196 nalazi u BiH. Najviše je zainteresiranih državljana Maroka (Zapadni Balkan – 68, BiH – 62), Alžira (Zapadni Balkan – 36, BiH – 32), Pakistana (Zapadni Balkan – 34, BiH – 32), Iraka (Zapadni Balkan – 21, BiH – 18) i Tunisa (Zapadni Balkan – 12, BiH – 10).
„IOM će u narednom periodu nastaviti pružati AVRR podršku u cijelom regionu Zapadnog Balkana sa naglaskom na povratke gdje je to moguće“, zaključuje Peter Van der Auweraert.
