Ispovijest žrtve: Pobjegla sam, ne mogu više živjeti u paklu

osmi mart
Osmi mart će sutra biti obilježen širom svijeta. Milioni žena dobit će cvijeće, poklone, pažnju, ljubav... Iako borba žena za ravnopravnost traje već više od stotinu godina, žene u cijelom svijetu još se bore s raznim predrasudama, diskriminacijom, stigmatizacijom, a često i s nasiljem. Milioni žena sutra neće imati pažnju i poštovanje.


Bio je ljubomoran

Reporteri „Avaza“ boravili su uoči 8. marta uSigurnoj kućiu Sarajevu, koja je godinama posljednje utočište maltretiranim i ponižavanim ženama.

Jedna od njih je majka troje maloljetne djece, koja je pobjegla iz svog doma zbog višegodišnjeg fizičkog i psihičkog maltretiranja. Za 8. mart odavno ne zna. Pakao koji je proživljavala posljednjih godina odveo ju je u Sigurnu kuću.

Prvi put je sigurna da svoj život želi promijeniti

- U Sigurnoj kući sam skoro pet mjeseci. Nasilje sam trpjela 15 godina, bio je ljubomoran, kontrolirao je svaki moj pokret. Odlazila sam dva puta i opet bih se vraćala, sada sam čvrsto odlučila. Za Sigurnu kuću sam čula preko Centra za socijalni rad, a tu sam dobila sve što nisam imala u svojoj kući, mir, druženje - navela je naša sagovornica.

Menadžerica Sigurne kuće u Sarajevu Mubera Hodžić-Lemeš navodi da je broj prijava žrtava u porastu ako uzmemo u obzir informacije o prijavama putem SOS telefona policijskim upravama i službama socijalne zaštite.

- Najčešće se radi o žrtvama koje su porodičnom nasilju bile izložene dugi niz godina, koje su smještene kada je njihov život ili život djece bio ugrožen i kada je došlo do krajnje nemogućnosti izdržavanja jedne takve situacije u porodici - ističe Hodžić-Lemeš.

Historijska borba

Inače, ideja 8. marta pojavljuje se u 20. stoljeću, prvenstveno nezadovoljstvom zbog radnih uvjeta. Žene su prvi put protestirale 8. marta 1857. godine u Njujorku. Iako je protest završen policijskom akcijom, cilj je ipak postignut - žene su uspjele osnovati sindikat dva mjeseca poslije protesta.

Prvi put Dan žena obilježen je 8. marta 1909. godine u SAD. Taj dan predstavlja historijsku borbu žena za ravnopravnost, kojom su izborile pravo glasa, pravo na obrazovanje, pravo na odabir majčinstva, pravo na obavljanje svih funkcija u društvu te sva temeljna prava osigurana zakonima.

Marija Tereza

Časna sestra porijeklom iz Albanije koja je svoj život posvetila humanitarnom radu, za koji je dobila i Nobelovu nagradu za mir. Osnovala je katoličku redovničku zajednicu Misionarske ljubavi, koja je pomagala siromašnima u brojnim misijama. Najviše se ističu njezine misije u spašavanju djece 1982. kod opsade Bejruta, u Etiopiji i Armeniji.

Indira Gandi 

Bivša indijska premijerka Indira Gandi bila je druga žena na čelu jedne vlade u svijetu. Bila je jedna od vodećih lidera u Pokretu nesvrstanih, a od rane mladosti je bila aktivna u brojnim organizacijama za prava žena.  

Zbog optužbi za protudržavnu aktivnost provela je 13 mjeseci u zatvoru, ali se odmah nakon toga vratila na političku scenu. Godine 1984. Indira je ubijena u atentatu, ali se i danas smatra iskonskim vođom Indije.

Žene Semberije i Majevice rame uz rame s muškarcima

Kada je riječ o afirmacije žena, zanimljivo je spomenuti, naprimjer, i žene Semberije i Majevice, koje rame uz rame, zajedno s pripadnicima jačeg spola, obavljaju teške i odgovorne poslove.

Semberske žene su upravljale traktorima, a čest prizor tog kraja je i žena s motikom u rukama, žene u plastenicima, ali i žene u rudarskim čizmama, žene za volanom kamiona, instruktorke vožnje, frizerke i slikarke, pjesnikinje i glumice, rukovodioci preduzeća, dekani fakulteta itd. Jedno im je zajedničko - odlikuju se voljom, radom i upornošću, takve žene će uvijek ostavljati i neizbrisiv trag.