On je optužen sa Murizom Brkićem na po 40 godina zatvora zbog ubistva njegove bivše djevojke Arnele Đogić.
Ovakvo ubistvo bh. javnost nije zapamtila, pa je čak i sudija Enes Malićbegović tokom suđenja 2016. godine rekao da je ovo djelo “propraćeno tolikom mržnjom da se čovjek upita koliko um može biti monstruoznan da uradi ovakvo zlo osobi koja ničim nije dovela do toga da bude ubijena na ovakav način”.
Avdija govori kako su se i njihove porodice poznavale i pomagale, a sada ne pričaju međusobno.
Raskid nije dobro utjecao na njega, počeo se opijati alkoholom i pušiti travu. Radio je treću smjenu na poslu, a preko dana je uspjevao sve to nadoknaditi uz ove opijate.
Ispričao je kako su on i Muriz sa opijanjem i pušenjem trave počeli u petak, a u subotu navečer su izvršili ubistvo. Na Facebooku je gledao slike Arnelinih izlazaka na večeru. Tu joj se i javio i ona je pristala vidjeti se sa njim, ne slutivši šta je čeka.
“Dogovorili smo se i krenuli to da napravim”, priznao je Avdija.
Na pitanje šta je bio uzrok ovom događaju, Avdija odgovara: “Previše alkohola i trave i moja ljubomora”.
Kada su se našli, Arnela je pristala sjesti sa njim u auto, kada ju je Muriz počeo udarati pesnicama po glavi, te su se odvezli do Čudanski krševi.
Muriz joj je zadao povrede u vidu preloma nosne kosti, preloma lijevog do središnjeg dijela tijela donje vilične kosti uz izbijanje prvog gornjeg desnog centralnog sjekutića i razderinom sluznice i mišića prednjeg dijela gornje strane jezika, te snažnim pritiskom koljena na prednju stranu grudnog koša slomio joj je grudnu kost sa racjepom tkiva gornje strane desnog i donje strane lijevog režnja jetre.
Muriz: Najveća greška u životu
Muriz nije bio mnogo pričljiv tokom emisije. Nekoliko puta je ponovio da se to nije trebalo desiti i da se kaje.
“Vozili smo se autom četiri, pet kilometara dok nismo došli do te litice”, odgovorio je na pitanje novinara.
“Nisam razmišljao tada, da jesam ne bi se to nikada desilo”, rekao je.
“Šta da vam kažem, teško je pričati i objasniti, to je bila moja najveća greška u životu”, dodao je Muriz i rekao kako ni sam ne zna odakle mu hrabrost za takvo djelo.
Nakon ovog strašnog zločina, njih dvojica su sakrili Arneline stvari, a uzeli njen novac koji su potrošili u kafani, za šta postoje i video snimci kao dokazi.
Avdija kaže da ga je grizla savjest sljedeći dan. Kada je priznao policiji šta je uradio, kako kaže nisu mu povjerovali, ali su shvatili kada im je pokazao njene stvari, poput kaputa kojeg je nosila.
Suđenje je bilo mukotrpno za sve prisutne, ali i za javnost širom Bosne i Hercegovine.
Sudski vještak Zdenko Cihrlaž je zaključio nakon obdukcije kako su Arneli polomljeni vilica, rebra, grudna kost, puknuta slezena… te joj je zadato pet ubodnih rana nožem i sedam rezova – klanja.
Majka Nura: Oprosta nema
Avdija kaže da je nakon presude od 40 godina zatvora, razmišljao da li da se ubije. Nije to uradio zbog svojih roditelja.
“Roditelji su mi doživjeli bol kada su je zakopali, kao da su i mene”, priča Avdija.
“Zbog roditelja sam i živ, dok su oni bit ću i ja”, kaže on.
“Imao sam dobar život vani, žalosno šta sam uradio.. počinio sam djela koja nikada sebi neću oprostiti”, rekao je Advija.
“Ako doživim da izađem iz zatvora, otišao bih do njenih roditelja izviniti se” kaže on.
Ipak, za roditelje i Arnelinog brata – oprosta nema.,
“Kakav je to smisao života, izviniti se nekome jer si mu ubio dijete? Meni neka niko ne dolazi, neka mi niko ne ide”, kaže njena majka Nura sa suzama u očima.
Poručuje da ne želi oprostiti ni njima dvojici ni porodicama.
“Nikad mu ne bila sretna nijedna sekunda koju proživljava u zatvoru”, poručila je ona.
Avdija kaže da može, stavio bi sebe u zemlju umjesto nje. Ali, povratka nema.
“Arnela je šutila, a znala je da se nešto sprema”
Ovo može i mora biti opomena svim ljudima, a posebno djevojkama i ženama koje trpe bilo koju vrstu nasilja – da ne šute.
“Arnela je šutila, znala je šta joj se sprema, mislila je da se sama može izboriti sa tim i evo, ubili su je”, kaže Arnelin brat.
On Avdiji želi da doživi sve godine u zatvoru za koje je osuđen.
“Želim reći svim ljudima da prijave nasilje, da se spriječi, da se ne desi kao sa našom Arnelom”, poručila je njena majka Nura.
Arnela više nije sa nama, nema ni njenog osmijeha i topline. Ostaje samo uspomena i opomena svima – da se prijavi bilo koja vrsta nasilja, kako ovakvi slučajevi ne bi postali naša svakodnevnica.
