Donosimo vam ispovijest bosanskohercegovačke porodice koja je 25. januara krenula na porodični put prema Beču i koji su doživjeli neugodnu situaciju na GP Gradiška.
– …i tako prešli smo granicu prvi puta kako su nam komšije u Šengenu. Izgledalo je ukratko ovako:
Dobar dan, Dobar dan. Gdje putujete? U Beč.
Tamo radite? Ne, idemo turistički.
Stanite malo sa strane dok dođe kolega. Nakon par minuta dođe kolegica.
Dobar dan. Nosite li meso i mesne prerađevine? Ne.
Mlijeko i mliječne proizvode? Ne
Alkohol cigarete? Ne
Voće povrće? Ne
Ništa ne nosite? Nosimo nešto grickalica, vodu, lične stvari i to je to.
Sa podignutim, začuđenim obrvama kaže nam da pričekamo kolegu. Čekamo kolegu, čekamo i dolazi policajac.
Molim Vas gospodine da izađete iz auta i otvorite gepek. Otvorite kofere, pa stvari iznesite… Gleda pretitrava, traži nesto (Dječak kaže da li to čiko traži drogu?). Zaviruje ispod sjedišta i onda se obraća djeci: Imate li pite? Sigurno imate, vi ste bosanci i mama vam pravi pitu. Kćerka kaže da mama ne pravi pitu jer pitu pravi nana.
Nastavlja da gleda njene torbe, moju tašnu, pretince ispred suvozača, ispod vozačevog sjedišta itd. Na kraju nista nije našao, osim što nas je 15-tak minuta pretresao i prilično uvrijedio sa opaskom ‘da Bosanci moraju imati pite’.
Ne moraju imati, a ovi Bosanci su i prije prelazili granicu Šengena pa nas nikad niko nije pretresao, istresao i tražio nam sendvič i pitu. Drugi puta je možda trebamo i ponijeti pa mu dat da pojede jer takve dobre pite nije u životu vidio a tek jeo.
