Islam je zabranio svaku riječ, čin ili ponašanje koji narušavaju ili zaprijete ovim principima.
Mirenje zavađenih
Kada dvojica posvađanih muslimana žele da rasprave svoje razlike na bratski način, muslimanska zajednica ima svoju obavezu u tom pogledu. Muslimansko društvo se temelji na međusobnoj brizi i potpomaganju, tako da ono ne može ostati pasivni posmatraći svojih sinova koji se svađaju ili tuku, dopuštajući da konflikt raste. Allah, dž.š., kaže:„Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.“ (El-Hudžurat, 10)
Objašnjavajući vrijednosti takvog posredništva i opasnost od konflikta i mržnje, Muhammed, a.s., je rekao:„Hoćete li da vas uputim na nešto što je vrijednije od stepena namaza, posta i sadake?“ Ljudi su rekli: – Svakako. On je rekao: „Izmiriti dvojicu zavađenih, jer loši odnosi među ljudima – to je britva! Nisam rekao da ona brije dlaku, već ona brije vjeru.“ (Et-Tirmizi i ostali)
Neka jedni ljudi ne ismijavaju druge ljude
U ajetima 10-12 sure El-Hudžurat, Allah, dž.š., je propisao jedan broj stvari koji se odnose na zaštitu bratstva. Prva od tih stvari je zabrana ismijavanja, podrugivanja i ruganja drugima. Nije dopušteno vjerniku koji misli na ahiret da ismijava bilo koga niti da mu neki čovjek bude predmet sprdnje, potcjenjivanja, sarkazma ili ismijavanja, jer to nije ništa drugo do prikriveni kibur (oholost), napuhanost i omalovažavanje drugih, a to je i nepoznavanje vage po kojoj Allah, dž.š., procjenjuje dobročinstvo. Zato Allah, dž.š., kaže:„O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih.“(El-Hudžurat, 11)
„Allah, dž.š., ne gleda u vaš fizički izgled niti u vaše imetke, već u vaša srca i vaša djela.“(Muslim) Kako onda može biti dopušteno čovjeku da se podsmijava čovjeku ili ženi koji su tjelesno hendikepirani ili deformirani ili siromašni?
Ne zovite jedni druge ružnim imenima
Forma ogovaranja je nazivanja drugih nedoličnim nadimcima, a to nazivanje ističe nedostatak i služi da se ismije i izruga neka osoba. Čovjek ne treba svoga brata zvati imenom kojim se on vrijeđa, kojim mu se nanosi bol, čime se gaze osjećaji islamskog bratstva. To je u suprotnosti sa odgojem i visokim manirom.
Gibet (ogovaranje)
„…i ne ogovarajte jedni druge…“(El-Hudžurat, 12)
Poslanik, a.s., je želio objasniti tačno značenje gibeta svojim ashabima kroz pitanje i odgovore. Upitao ih je: „Znate li šta je gibet?“ Oni rekoše: – Allah i Njegov Poslanik znaju najbolje. On reče: “Reći nešto o svome bratu što bi njemu bilo mrsko.“ Neko upita: – A šta ako reknem o svome bratu ono što je istina? Muhammed, a.s., mu odgovori: „Ako o njemu rekneš istinu, ogibetio si ga, a ako rekneš o njmu ono što nije istina, onda si ga lažno potvorio.“ (Muslim, Ebu Davud, Et-Tirmizi i Neasi)
Ogovaranje nije ništa drugo do želja da se omalovaže drugi, da se okleveta njihova čast i ugled i da se ismije ono što je nepovredivo u njihovom odsustvu. Pošto je to podbadanje iza leđa, to je onda izraz uskogrudnosti i kukavičluka. Ogovaranje je negativna crta i njime se bave oni koji su sami i nemaju drugog zanimanja. To je sredstvo razaranja, jer onaj koji mu robuje ne ostavlja nikoga a da na njega ne baci koplje i ne rani ga. Nije onda čudno što Kur’an donosi odbojnu sliku na ove loše navike ne bi li se ljudi zgrozili nad tim:„O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, a vama je to odvratno, zato se bojte Allaha, Allah zaista prima pokajanje i samilostan je.“ (El-Hudžurat, 12)
