Islam visoko cijeni učene ljude i gaji prema njima poseban respekt i na ovom i na onom svijetu. Sukladno tome on podstiče ljude da ih uvažavaju, da se na njih obraćaju te da im služe u izvršenju njihove uloge, koja je na dobrobit cijelome čovječanstvu.
Uzvišeni kaže:
I kada vam se rekne: “Dignite se“, vi se dignite pa će Bog uzdignuti one između vas koji vjeruju, kao i one kojima je dato znanje, za više stupnjeva, a Bog ono što radite dobro zna. (sura Mudžadele, 11.)
Već u prvom stoljeću po Hidžri istakao se jedan broj islamskih učenjaka na različitim poljima nauke – medicini , filozofiji, geologiji, historiji, fizici, hemiji, geografiji, farmaciji, astronomiji i drugim naukama koje su u službi čovječanstva.
U Časnome Kur'anu i u Poslanikovome hadisu veliki je broj naučnih istina vezanih za stvaranje čovjeka i njegovu povijest te za stvaranje svijeta i kosmosa, zajedno sa svime što se u njemu nalazi, kao i drugih naučnih istina koje su učenjaci tek u novije vrijeme otkrili i o njima dosta knjiga napisali.
Također, propisi u islamskom vjerozakonu utemeljeni su na kur'anskoj i hadiskoj argumentaciji a ne na slijepom oponašanju, jer su vrata idžtihada (nastojanja da se vlastitim promišljanjem dođe do ispravne interpretacije islamskih izvora) do Sudnjeg dana otvorena.
Isto tako, muslimani su pokazali veliko interesovanje za prevođenje literature naprednih civilizacija koje su mu prethodile i njihova znanja prenosili širom svijeta. To interesovanje bilo je izraženo do te mjere da je abasijski halifa el-Me'mun (umro 218.h.g.) prihvatio i plaćanje glavarine u knjigama te, također, zlatom plaćao za svaku prevedenu knjigu.
U više islamskih pokrajina izgrađene su veleljepne naučne ustanove i osnovni univerziteti, koji su izveli veliki broj učenjaka u raznim oblastima nauke. Muslimanska Andaluzija u Španiji predstavljala je bastion znanja i kulturno središte cijele Evrope sve dok iz nje nisu protjerani muslimani 1492.g.
Francuski historičar Evariste Levi-Provecal (u. 1894.) napisao je knjigu Arapska civilizacija u Andaluziji, u kojoj je istakao krupne aspekte islamske civilizacije.
Georg drugi, kralj Engleske, Švedske i Norveške u dvanaestom stoljeću, napisao je andalužanskom vladaru, halifi Hišamu III, jedno pismo koje ptvrđuje da su Evropljani slali grupe svojih studenata na studije u muslimansku Andaluziju.
U tome pismu, kako to prenosi kuvajtski časopis El-Mudžtema’, br.1707, str. 49, stoji sljedeće:
“Od Džordža drugog, kralja Engleske, Švedske i Norveške, Njegovom Visočanstvu Hišamu III, halifi i vladaru muslimana u Kraljevini Andaluziji…
Iskazujući Naše veliko poštovanje, obavještavamo Vas da smo čuli za izuzetnu razvijenost naučnih i obrazovnih ustanova u Vašoj naprednoj zemlji. Želja nam je da i naša mlada generacija usvoji koliko je moguće više obrazaca tih vrlina i naobrazbe, kako bi to predstavljalo dobar početak za razvoj nauke i obrazovanja u našim krajevima, okruženim sa svih strana učmalošću i neznanjem. Na čelo delegacije, sastavljene od mladih engleskih plemkinja, postavio sam svoju nećakinju princezu Dubant da se pokloni Prijestolju i zatraži naklonost i zaštitu Vaše Visosti za sebe i svoje drugarice. Po mladoj princezi šaljem za Vas i jedan skromni poklon pa Vas molim da ga ljubazno primite.“
U potpisu stoji: “Vaš pokorni sluga, Džordž II“
Svjedočenje 26:
“Islamski duh radoznalosti i zapitanosti proširio se i na Evropu. Muslimanska Španija je postala središtem misli za cijelu Evropu i darovala svijetu najbolje učitelje i profesore.“ (Deborah Potter, američka žurnalistkinja)
Svjedočenje 27:
“Islam je uvijek držao da su vjera i nauka dva nerazdvojna blizanca. Od samog početka briga o nauci predstavljala je dio obaveza neodvojiv od ostalih obaveza koje islam nalaže. Primjena ovog imperativa je ono što je dovelo do onog krupnog procvata znanosti u periodu napretka islamske civilizacije, kojom se i sam Zapad napajao prije doba renesanse u Evropi.“ (Maurice Bucaille, francuski lječnik i znanstvenik)
Svjedočenje 28:
“Što god se više zadubimo u proučavanje arapske civilizacije te njihove naučne literature i njihovih otkrića i izuma, javlja se sve više novih činjenica i otvara više prostranih horizonata i veoma brzo otkrijemo da Arapima pripada zasluga što je srednji vijek došao do znanja ranijih naroda i civilizacija. Zapadni univerzitet punih pet stoljeća, osim svojih, nisu imali druge naučne izvore tih znanja. Arapi su ti koji su i materijalno i idejno i moralno civilizirali Evropu i historija ne poznaje narod koji je proizveo ono što su oni proizveli u jednom tako kratkom vremenu. Nijedan ih narod nije nadmašio u umjetničkom stvaralaštvu.“ (Gustave Le Bon, francuski narod orijentalnost i historičar)
Svjedočenje 29:
“Kur'anski pasaž u kome se spominju etape formiranja čovjekova embriona dostižu stepen preciznosti i obuhvatnosti koliki ni savremena nauka nije dosegla. I najmanje što se iz toga može zaključiti jeste da Kur'an može biti samo Allahova riječ i da je Muhammed Njegov poslanik.“ (Keith Moore, Kanađanin, jedan od najpoznatijih svjetskih genetičara, rekao je to na jednom kogresu posvećenom nedostižnosti Kur'ana, održanom u Moskvi. Tom prilikom islam je primilo 37 poznatih ruskih naučnika nakon što je ruska televizija emitovala sesije kongresa)
