Šejh Salih ibn Usejmin, rekao je: ”Želim upozoriti da među muslimanima postoje oni koji umjesto ”pravda” koriste termin ”jednakost”. Ovo je greška, jer jednakost može zahtijevati izjednačavanje između dvije stvari kod kojih je nužno razlikovanje, a ne izjednačavanje.
Umjesto termina ”jednakost” treba koristiti termin ”pravednost”, a to onda znači da svakome damo ono što mu pripada i što zaslužuje.
U Kur’anu ne postoji ajet u kojem se navodi da Allah naređuje jednakost, ali zato se u mnogim ajetima navodi: ”Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje.” (En-Nahl, 90.) Zatim: ”I kada ljudima sudite da pravično sudite.” (En-Nisa’, 58.)
I griješe oni koji govore da je islam vjera jednakosti. Ne, nego je islam vjera pravde i pravičnosti, koja okuplja i spaja ono što je jednako, a razdvaja (razlučuje) ono što je različito i nejednako, osim ako se pod terminom ”jednakost” misli na pravdu. U tom slučaju ispravno je značenje, a upotrijebljen je pogrešan termin.
Zapravo u Kur’anu postoje mnogobrojni ajeti u kojima se poriče jednakost, poput ajeta: ”Reci: ‘Zar su jednaki slijepac i onaj koji vidi, ili, zar su isto tmine i svjetlo?”’ (Er-Ra’d, 16.) Zatim: ”Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?”’ (Ez-Zumer, 9.); ”Vjernici koji se ne bore – osim onih koji su za borbu nesposobni – nisu jednaki onima koji se na Allahovu putu bore imecima svojim i životima svojim.” (En-Nisa’, 95.)
Dakle, u Kur’anu ne postoji nijedno slovo koje nalaže jednakost, već se u Kur’anu naređuje pravda i pravičnost. Riječ ”pravda” je također prihvatljiva za ljudske duše.
Zato sam htio skrenuti pažnju na ovo da se ne bismo slijepo povodili ni za kim. Jer neki ljudi koriste određene riječi i termine, a ne razmišljaju o njihovom smislu i značenju.”
