“Ovo je moj otac, rođen je 1937. godine. Ubijen je u genocidu. Prvo je zarobljen u šumama oko Srebrenice. Onda je najvjerovatnije strijeljan u logoru u Grbavcima”, ispričao je Islam Mehmedović.
Nakon 24 godine traganja i agonije, kako je kazao, uspjeli su pronaći posmrtne ostatke njegovog oca.
“Uspjeli smo doći do onog osnovnog, njegovih posmrtnih ostataka. Najvažnije je da smo dočekali da znamo gdje će biti njegovo grobno mjesto u ovoj dolini naše bosanske žalosti u Potočarima”, rekao je sin Islam dok sjedi pored tabuta oca Ismeta.
Ubijen je, istakao je, po svemu sudeći u Grabavcima kod Zvornika.
“Jedan od preživjelih svjedoka tog strijeljanja je mog oca vidio neposredno pred strijeljanje što svjedoči da je najvjerovatnije i on, nakon brojnih grupa koje su strijeljane na tom mjestu, ubijen na tom mjestu”, pojasnio je Islam.
Njegova poruka, obzirom da je vjerski službenik, prvenstveno porodicama žrtava, jeste da ostaju dostojanstveni kao i do sada.
“A našim zlikovcima poručujem da ih ne mrzimo. Želimo da njihovi očevi i sinovi žive. Da im poručimo da nikada ne mogu razumjeti srce jednog vjernika – muslimana koje je naučeno samo da voli, bez obzira na sve. Ljubav i oprost i pogled u budućnost”, poručio je Islam.
Tabuti s posmrtnim ostacima žrtava, koji su ubijeni u julu 1995. godine, izneseni su juče na Musalu mezarja Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.
Žrtve koje će danas biti ukopane u Memorijalnom centru u Potočarima su: Bektić (Redžo) Mevlid (1962.), Bajraktarević (Osman) Nedžad (1975.), Salkić (Alija) Bajro (1957.), Husić (Husein) Muradif (1949.), Purković (Ahmet) Šemso (1952.), Isaković (Muhizin) Kasim (1973.), Isaković (Muhizin) Asim (1975.), Avdić (Hasan) Šemso (1964.), Suljić (Nazif) Adil (1952.), Cvrk (Osman) Rešid (1940.), Cvrk (Arif) Šaha (1913.), Gabeljić (Jusuf) Fadil (1974.), Memić (Hasan) Sidik (1960.), Tihić (Šukrija) Vekaz (1975.), Tahić (Hamed) Enver (1976.), Meholjić (Hakija) Husejn (1929.), Salkić (Fadil) Sabahudin (1972.), Mehmedović (Džemail) Mali (1959.), Suljić (Salko) Sabit (1974.), Mehmedović (Suljo) Ismet (1937.), Hirkić (Bajro) Behadil (1973.), Nukić (Haso) Esad (1977.), Jašarević (Halid) Ahmet (1950.), Mujić (Ramo) Zijo (1968.), Mujić (Ramo) Fahrudin (1970.), Tabaković (Zajko) Hajro (1938.), Ahmić (Ismet) Omer (1973.), Cvrk (Behaija) Osman (1979.), Pilav (Rasim) Zaim (1946.), Pilav (Zaim) Fuad (1976.), Šaranović (Ševkija) Sadik (1969.), Tabaković (Nurija) Smail (1964.) i Tihić (Mustafa) Hamed (1928.).
Najmlađa žrtva koja će biti ukopana u Potočarima ove godine je Osman Cvrk, rođen 1979. godine.
On je u momentu ubistva bio maloljetan, imao je svega 16 godina. U zelenom tabutu maloljetnog Osmana nalaze se posmrtni ostaci koji su pronađeni na nekoliko različitih lokacija.
Konačan smiraj ove godine naći će i otac i sin, Zaim i Fuad Pilav. Ukopani će biti i braća Mujić, Fahrudin (25) i Zijo (28), te braća Isaković. Asim Isaković je u momentu kada je ubijen imao 20 godina, dok je njegov brat Kasim bio samo dvije godine stariji.
U Podrinje identifikacionom centru u Tuzli nalazi se još 140 identificiranih žrtava, ali uglavnom zbog nekompletnosti posmrtnih ostataka porodice se još nisu odlučile za ukop. Među njima je 38 žrtava koje su zvanično identificirane i DNK analizom i od strane porodica, a ostali samo na temelju DNK analize.
U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari dosad je smiraj pronašlo 6.610 žrtava genocida, a traga se za još više od 1.000 nestalih Srebreničana.
Posmrtni ostaci žrtava genocida pronađeni su na oko 150 različitih lokaliteta, od čega je više od 70 masovnih grobnica. Najmlađa dosad ukopana žrtva u Potočarima je novorođenče, djevojčica Fatima Muhić, a najstarija nana Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine.
