Abdulla* ide u krevet svaku noć strahujući od kucanja na vrata, kucanja koje je čuo u ponovljenim noćnim morama i u pričama od susjeda. Očekuje ga svaki čas.
On je etnički Ujgur i oduvijek Xinjaing zove domom. Njegovi preci su živjeli i kulučili na ovoj zemlji stoljećima, koju je nova komunistička vlada pripojila 1949. On je otac dvoje djece, sina i kćerke, i pobožni je musliman – oprezno obavlja pet dnevnih molitvi svaki dan iza vela tajne koji mu njegov dom privremeno pruža.
U proteklim mjesecima, nekoliko njegovih prijatelja i kolega je čulo to kucanje od kojeg su strahovali u tišini noći i nestali su bez traga upozorenja. Svi, uključujući i Abdullu, znaju gdje su odvezeni i čuvani. Ali niko ne zna koliko će dugo biti zadržani ni da li će se ikada vratiti kući. Većina se još nije vratila, a oni koji jesu su ljušture u odnosu na svoje prijašnje ličnosti, duhovi iz komšiluka, koji upozoravaju druge na to šta vreba iza ulga za Ujgure koji odbiju odreći se islama.
U avgustu je na UN-ovom panelu za ljudska prava izviješteno da je blizu 1,1 milion Ujgura muslimana držano u koncentracionim kampovima u Xinjiangu – autonomnoj regiji na zapadu Kine u kojoj živi približno 11 miliona Ujgura.
Gay McDougall, koji je član UN-ovog Komiteta za eliminaciju rasne diskriminacije, tvrdio je da bi zatvorena populacija mogla dostizati cifru od 2 miliona. Procjene na stranu, broj Ujgura muslimana koje hapse, odvajaju od porodica i života i zatvaraju u koncentracionim kampovima – samo zato što su Ujguri i muslimani – raste svakim danom.
Nedugo nakon što je UN objavio vijesti o koncentracionim kampovima, Sigal Samuel iz The Atlantica je izvijestio da su zatvorenici „prisiljeni da se odreknu islama, kritikuju svoja islamska uvjerenja i ona od svojih kolega zatvorenika i da recitiraju pjesme o komunističkoj propagandi po sat dnevno“.
Muški zatvorenici moraju obrijati glavu i prisilno ih hrane svinjetinom i alkoholom – koji su muslimanima zabranjeni.
Pretvaranje muslimana u ateističke podanike
Ovi koncentracioni kampovi, u kojima je više od deset puta više ljudi nego što je američka vlada zatvorila Japanaca tokom Drugog svjetskog rata, su mjesta gdje Ujgure muslimane preoblikuju u ateističke kineske podanike.
To su užasna mjesta gdje su strah i fizičko nasilje, psihološka trauma i emocionalno zlostavljanje sve dostupni alati, koji se koriste da prisile Ujgure zatvorenike da se odreknu islama, koji je država nazvala „mentalnom bolešću“ i odbija specifične ujgurske običaje koji su duboko isprepleteni sa njihovom vjerom.
Ovaj program ispiranja mozga i indoktrinacije nije isključiv samo za odrasle. Država također upravlja sirotištima za djecu Ujgura muslimana koja su oduzeta od roditelja, gdje je proces njihovog odvajanja od islamske vjere i etničkog naslijeđa duboko uračunat u njihovo obrazovanje.
U ovim sirotištima, prerušenim u škole, Kina preobražava buduće generacije Ujgura muslimana u odane podanike koji prihvataju ateizam i običaje Hana, podstičući ih da okrenu leđa svojim porodicama i prema viziji Pekinga da unište ujgurski muslimanski narod.
Tri mjeseca su prošla otkako je UN objavio vijest o kineskoj mreži koncentracionih kampova i pomoćnih programa osmišljenih da se pročisti islam i unište Ujguri koji ga se tako čvrsto drže. Pa ipak, globalna ljutnja i politički pritisak su spori da bi držali korak sa brzinom i žestinom kineskih planova da se očisti od populacije koju smatra neprijateljskom i nesposobnom da se uklopi u njen nacionalni identitet.
Zašto? Odgovori se mogu pratiti do prevalentnih ekonomskih i geopolitičkih pritisaka, nacije strahuju od ekonomskog udarca koji bi dobile ako bi izazvale ili sankcionisale Kinu za njeno čišćenje ujgurskog naroda.
Kina je ekonomska velesila i nacije širom svijeta oslanjaju se na nju za uvoz, trgovinu i više od toga.
Ekonomski faktori koji odvraćaju od humanitarne intervencije su popraćeni globalnim pejzažom tzv. „rata protiv terorizma“ koji je otvorio vrata za Peking nakon 11. septembra, da nasilno ubrza svoj progon Ujgura muslimana iza paravana suprotstavljanja terorizmu. Kampanja koju predvode Bushova administracija i SAD, podstičući druge države, uključujući i Kinu, da se pridruže i uvedu oštre mjere protiv svoje muslimanske populacije.
Naoružavanje islomofobije
U svijetu u kojem nacije blizu kao Mijanmar i daleko kao Francuska, naoružavaju islamofobiju da podstiču rasističke, populističke vizije, Kina ne samo da se pridružuje, već nasilno ubrzava, iskorištavajući ovaj globalni trenutak da iskoristi islamofobiju da progura svoju populističku viziju - zbrisati autohtoni narod koji traži samoodređenje i stoji naspram državnog mandata prevlasti Hana.
Islam služi kao duhovna žila kucavica koja povezuje Ujgure sa njihovom zemljom, historijom i jedne s drugima, država je stavila fokus na njega. Ako može uništiti islam, vjeruje Peking, može uništiti Ujgure. I upravo to i radi iza paravana globalnog neznanja godinama i čak nakon što je UN podigao paravan da cijeli svijet to vidi u avgustu, oni su nastavili dalje bez pauze.
Za Abdullu to kucanje na vrata od kojeg strepi tek treba doći. Možda se nikad neće desiti, ili će se možda desiti sutra ili prekosutra. Pa ipak, strah od nepoznatog i potpuna realnost da bi svaki trenutak sa njegovom djecom, ženom i starim roditeljima mogao biti posljednji, prati svaki njegov korak kao sjena.
Iza zidova koncentracionih kampova Xinjiang je postao zatvor na otvorenom za Ujgure muslimane kao što je Abdulla, čija se svaka riječ prati, a vjerska izražavanja pomno posmatraju.
Utjehu nalazi jedino u molitvi. Poklonivši se pred Allahom, sa početkom u rano jutro i još jednom nakon večere s djecom, on se moli da ga država ne odvede i ne uništi njegovu porodicu.
Pa ipak, paradoks molitve simbolizira iminentne opasnosti bivanja muslimanom u Xinjangu danas, gdje što su ljudi manje spremni da se odreknu svog duhovnog identiteta i islama, to je veća vjerovatnoća da će biti odvedeni i držani daleko od svih koje vole i svega što poznaju, zaključani u živom paklu osmišljenom da ih pročisti od njihove vjere, da razori njihove porodice i uništi naciju.
Piše: Khaled A Beydoun
