Indija je danas uspješno lansirala svoju treću misiju na Mjesec s ciljem da postane prva zemlja koja je sletjela blizu malo istraženog južnog pola.
Letjelica Chandrayaan-3 s orbiterom, landerom i roverom lansirana je danas iz svemirskog centra Sriharikota, a lander će stići do Mjeseca 23. ili 24. augusta. Ukoliko slijetanje bude uspješno, Indija će postati četvrta zemlja kojoj je pošlo za rukom da realizuje mekano spuštanje na Mjesec nakon što su to učinili SAD, SSSR i Kina.
Lansiranje su posmatrale hiljade ljude, a raketu su ispratili aplauzom i ovacijama, kao i povicima "Bharat Mata ki jai", što u prijevodu znači "Živjela majka Indija". Indijska organizacija za istraživanje svemira (ISRO) je potvrdila da je raketa postavila letjelicu Chandrayaan u preciznu orbitu oko zemlje, kao i da je letjelica u dobrom stanju. Premier Narendra Modi je rekao da je misija Chandrayaan-3 ispisala novo poglavlje u indijskoj svemirskoj odiseji.
Ova misija je obavljena 13 godina od prve indijske misije na Mjesec iz 2008. godine, kada je cilj bila detaljna potraga za vodom na lunarnoj površini, a ustanovljeno je i da Mjesec ima svoju atmosferu tokom dana. Druga misija je lansirana u julu 2019. godine te je bila djelomično uspješna. Orbiter i dalje kruži oko Mjeseca, dok se lander srušio. Ipak, ISRO je mnogo naučio nakon incidenta.
Letjelica Chandrayaan je teška 3.900 kg i košta 75 miliona dolara. Lander Vikram je težak 1.500 kg i u sebi nosi rover Pragyaan težak 26 kg. Letjelica će putovati 15 do 20 dana do ulaska u orbitu Mjeseca, a potom će naučnici smanjivati brzinu kako bi osigurali da Vikram mekano sleti na lunarnu površinu. Rover će potom "tumarati" površinom mjeseca i prikupljati važne podatke i fotografije, koje će slati na Zemlju. Opremljen je instrumentima koji su fokusirani za istraživanje fizičkih karakteristika na površini Mjeseca, atmosfere blizu površine i tektonske aktivnosti.
Južni pol Mjeseca uglavnom je još uvijek neistražen. Površina koja ostaje u sjeni mnogo je veća od Mjesečevog sjevernog pola, što znači da postoji mogućnost da se u "stalno mračnom dijelu" nalazi voda. U prvoj misiji Candrayaan-1 iz 2008. godine voda je otkrivena na površini Mjeseca blizu sjevernog pola.
Indijci su svjesni da, ukoliko žele značajna naučna otkrića, moraju otići na sjeverni pol, ali to nosi veći rizik tokom slijetanja. Analiza nesreće iz misije Chandrayaan-2, kada se lander srušio, rezultirala je mnoštvom korisnih podataka koji su pomogli da se isprave sve greške. Ipak, orbiter šalje mnogo podataka tako da naučnici poznaju teren, čime su mogućnosti za uspjeh novog landera mnogo veće.Ipak, važno je da se slijetanje obavi na početku lunarnog dana, koji je jednak 14 Zemaljskih dana, a razlog je to što baterijama landera i rovera treba sunčeva svjetlost da napune baterije i funkcionišu.
