Naime, prema njezinim tvrdnjama, beba iz Japana koja je s majkom čekala zrakoplov za Split gurnula je ruku u otvor između vrata u WC-u. Vrata su bebi ozlijedila tri prsta, a u to vrijeme nitko od osoblja nije bio u blizini.
Krenula je prava drama, tvrdi žena čiji se status dijeli okolo. Penjala se po katovima i tražila pomoć, no nije bilo nikakve reakcije. Medicinska pomoć stigla je tek za 20-ak minuta, a sve što su učinili jest da su bebinu ruku namazali alkoholom i otišli, napisala je žena na Facebooku.
Iz zračne luke tvrde da je majka vratima udarila djetetove prste
Nazvali smo Zračnu luku Franjo Tuđman i dobili kratak odgovor uz podsmijeh: "Ovo nije bio nikakav incident. Pošaljite nam upit pa ćemo vam odgovoriti. Hvala."
Odgovor je stigao za 45 minuta.
"Opis slučaja koji ste nam poslali ne odgovara činjeničnom stanju.
Ambulantna služba Hitne pomoći u svom je izvještaju navela:
Majka s djetetom u nosiljci je pri izlasku iz toaleta vratima udarila prste djeteta. Na 3. prstu desne šake vidljivo blago crvenilo promjera oko 5mm. Nema otekline niti otvorene rane. Svi prsti uredno pokretljivi. Stavljen hladni oblog. Putuje za Split. Majka dobila upute izravno od liječnice da se prema potrebi javi u bolnicu", odgovorili su nam iz zagrebačkog aerodroma.
Status prenosimo u cijelosti:
"Beba iz Japana gurne rukicu na otvor između vrata u WC-u na Franji Tuđmanu. Vrata su teška osam tona. Bebi vrata strgaju tri prsta, koja su gotovo sigurno slomljena. Kći i ja smo kraj Japanke. Na cijelom flooru nema osoblja.
Ponavljam: na cijelom flooru, gdje je bebi slomljeno pola ruke i gdje se nalazi cca 100 ljudi, nema osoblja. Nikakvog. Dakle, da dođe terorist, mrtvi smo svi. Ili da netko poželi nekoga silovati, ubiti ili da netko doživi srčani. Beba vrišti, majka se trese u šoku, očito je izvan sebe. Nitko od ljudi se ne miče, ja grlim majku i govorim na engleskom da joj obećavam da će sve biti ok, trčim ostavljajući kćer s njima i stvarima do prvog kafića, molim konobaricu da zove nekog od osoblja i medicinsku pomoć. Ona kaže da sa svog telefona može samo zvati šefa svih kafića, da je ona sama, da svi, što god se desi, dolaze njoj, a ona ne može ništa."
Djelatnik aerodroma je uspaničenoj ženi rekao: Dajte mi malo vremena.
"Ja trčim do prvog djutija, čujem u daljini vrištanje i zamišljam kćer samu s japanskim djetetom sa slomljenom rukom i mamom iz Japana na podu. Cura u djutiju isto sama i ima 19 godina, ne može nikoga zvati osim šefa svih djutija. Ja ju molim da zatvori djutija i barem pričuva dijete dok ja otrčim tri kata gore. Dvaput izađem van i uđem u lift koji ima ulaz samo izvana da bih došla do Uprave ili infopulta ili bilo koga, ona kaže da ne smije. Trčim nazad, japansko dijete se onesvijestilo od plača mami na prsima, vodim nju, mamu i svoju kćer zajedno sa svim stvarima do djutija i cure od 19 koja ih sve pristaje čuvati."
"Počinjem trčati tri kata gore, pogledom tražim osoblje, jedan čovjek na drugom katu izlazi iz WC-a s akreditacijom. Pitam ga radi li na aerodromu - radi, taman je došao. Gospodine, maloj bebi su slomila šaku vaša vrata teška tri tone (od označenog WC-a za mame i bebe!!!) i sada je dolje na gateu 10. Molim vas, tamo nema nikoga, zovite medicinsku pomoć, ja moram dolje, ostavila sam svoje dijete s nepoznatim ljudima. On kaže 'dajte mi malo vremena' i odlazi."
Žena tvrdi da nitko iz hitne nije pričao engleski.
"Ja se vraćam dolje. Beba je i dalje mami na prsima u stanju šoka, mama je malo bolje jer dijete ne vrišti, ali samo ponavlja: I think it's broken dok mi kći lijepi cijene po proizvodima. 15 do 25 minuta kasnije i nakon moja dva penjanja dolazi medicinska pomoć bez ikoga iz Uprave, bez odvjetnika, bez pravne službe, bez customer servicea, pitaju me znam li engleski da prevodim mami (njih četvero ne zna) i izgovaraju ovo: Kad dođete u Split, dijete mora u bolnicu. Namažu ruku bebe alkoholom i odu.
Dijete opet vrišti jer su joj dirali ruku. Ja mami nudim tabletu za smirenje i upisujem svoj broj mobitela u njezin i kažem da me otac koji je Hrvat (i čeka ih u Splitu) nazove jer imaju pravo tužiti zračnu luku, a s obzirom na to da sam svjedokinja, kažem da ću pomoći.
Posljednji poziv za Dubrovnik. Kći mi bebi poklanja svoju plišanu mačku da ju smiri. Ja grlim mamu, govorim joj: Even if it's broken, the kid and you will be all right. Ona me grli i zahvaljuje. Dolazimo kći i ja potresene na gate 11. Avion za Dubrovnik kasni", stoji u poduljem statusu na Facebooku.
