Improvizirani migrantski kamp u Velikoj Kladuši pun djece

asd
Neki idu na spavanje praznog stomaka, drugi promrzli, a najmlađi u zagrljaju majke. Kako su nam rekli, u ovom šatorskom naselju je oko 100 djece

Na svega par kilometara od hrvatske granice, više od 300 migranata provest će još jednu besanu noć. Promrzli u improviziranom šatorskom naselju u blizini Velike Kladuše, već mjesecima migranti provode dane u nadi da će konačno preći granicu i naći svoje bolje sutra na krajnjim destinacijama u Evropskoj uniji.

Neki idu na spavanje praznog stomaka, drugi promrzli, a najmlađi u zagrljaju majke. Kako su nam rekli, u ovom šatorskom naselju je oko 100 djece.

Udarali su me, oteli telefon i stvari

Napravili su vanjski wc, vodu griju u kotlićima kako bi se okupali, a u improviziranim posudama kuhaju hranu koju imaju.

Migrant s kojim smo pričali kaže da je nekoliko puta pokušao preći granicu ali su ga vraćali.

- Udarali su me, oteli telefon i stvari. Rekli su mi da sad nije vrijeme za prelazak - priča nam jedan migrant koji se u Trnovima nalazi sa dvoje djece.

Improviziranim naseljem dominiraju žene sa djecom. Jednom dnevno organizirana grupa građana iz Velike Kladuše im u dva kombija donose topli obrok, a u neposrednoj blizini imaju česmu sa pitkom vodom.

Kako su nam rekli, najviše im nedostaje pelena za mališane, higijenskih potrepština, neki su hodali u papučama, bosi, nemaju ni čarape. Skoro svi su iz Afganistana, a samo trojica su iz Irana.

Jedan od onih koji su pobjegli je Burhad, policajac iz Afganistana. Kaže da je pobjegao prije šest godina, a da je pet proveo u Grčkoj.

- Na Siciliji su mi žena i kćerkica. Čujemo se. Svaki put zaplačem kada vidim kćerku, pita me kada ću doći, a ja nemam odgovor. Jedna žena koja živi ovdje mi je rekla da će mi donijeti toplu odjeću. Moram uskoro opet preći granicu, nedostaje mi porodica, da ponovo budemo na okupu - kaže nam Burhad odbijajući da se fotografira jer ne želi da se pojavljuje u medijima.

Ne žele u kamp

Kaže da ne želi u migracioni kamp jer bi morao i u izolaciju, a izlazak je zabranjen.

- Svi mi koji bi otišli u kamp prisilili bi nas na izolaciju. Nakon isteka izolacije ne bi nam bilo dozvoljeno kretanje van kampa. Tako ne bih mogao ponovo pokušati preći granicu i otići kod porodice - govori nam Burhad.

Ožiljci na rukama

Jedan dječak koji sa majkom i bratom mjesecima borave u ovom improviziranom naselju, pokazao nam je opekotine na rukama. Njegova majka nam je objasnila da su ožiljci nastali jer je dječak gurnuo ruke u vatru dok su se grijali tokom noći.

Foto: Avaz