Godinama unazad podaci o tome šta sve posjeduju suci i tužitelji u našoj zemlji, te da li su to zaradili od svojih plata ili ne, nisu bili dostupni javnosti. Imenovani nositelji pravosudnih funkcija su popunjavali imovinske kartone, koji se čuvaju u Visokom sudskom i tužiteljskog vijeću. Međutim, za razliku od izabranih političkih dužnosnika, suci i tužitelji nisu bili podvrgnuti sudu javnosti. Od naredne godine to bi se trebalo promijeniti, jer na snagu stupa novo pravilo, prema kojem će i oni morati popunjavati elektronske obrasce o imovini, koji bi trebali biti lakše dostupni građanima i novinarima.
"Pravilnikom se uvodi primjena elektronskog sistema koji će omogućiti efikasnije podnošenje i objavljivanje finansijskih izvještaja sudija i tužilaca na web stranici VSTV-a BiH. Do njegovog uspostavljanja, sudije i tužioci će tokom 2019. godine finansijske izvještaje dostavljati u štampanoj formi, a koji će javnosti biti dostupni na zahtjev i u skladu sa zakonima o zaštiti ličnih podataka i slobodi pristupa informacijama. Kada će elektronski sistem biti u potpunosti funkcionalan, trenutno nismo u mogućnosti precizirati", saopšteno je u VSTV-u.
Elektronski sistem imovinskih kartica nositelja pravosudnih funkcija dio je obaveze vlasti u Bosni i Hercegovini iz Reformske agende, a više nevladinih i međunarodnih organizacija stava je da ti imovinski kartoni trebaju biti javni. Koliko će to zaista i biti, pita se novinar Amarildo Gutić.
"Bojim se da će to biti još jedna isprazna manifestacija transparentnosti u radu pravosuđa. Mene bi kao građanina više zanimalo koliko su ti tužioci uradili za ono koliko su plaćeni. Da li su radili puno radno vrijeme, da li su uradili istrage kako treba i koliko je efikasan njihov rad", ističe Gutić.
Ukoliko, novi Pravilnik zaživi, svaki novoimenovani sudac i tužitelj morat će u roku od 30 dana po stupanju na dužnost dostaviti informacije o svojim, kao i financijama supružnika i djece, dok oni što su već na dužnosti moraju ažurirati navedene informacije: kako su i kada stekli nekretnine i vozila, vrijednosti veće od 5.000 KM, sredstvima u banci, polici osiguranja... I ne samo to - dužnost im je navesti poklone i donacije veće od 25 KM ako su vezane za njihovu dužnost, ali i one privatne veće od 500 maraka, odnosno 1.000 ukupne godišnje vrijednosti. U Visokom vijeću uvjeravaju da se redovnom provjerom utvrđuje postojanje balansa između finansijskog priliva i odliva.
"U okviru vanrednih provjera, jednom godišnje, vrši se i provjera, nasumičnim odabirom, najmanje 10 posto podnesenih finansijskih izvještaja. Ukoliko se uoče nepravilnosti o njima se obavještava Ured disciplinskog tužioca. Kada je riječ o nepravilnostima koje se mogu kvalifikovati kao krivično djelo iste se upućuju i nadležnom tužilaštvu, a u slučaju prikrivanja imovine, obaveza, prihoda ili rashoda i nadležnom poreskom organu", pojašnjavaju u VSTV-u.
Premda u VSTV-u tvrde da provjeravaju da li suci i tužitelji mogu opravdati svojim primanjima ono što posjeduju kao pokretnu i nepokretnu imovinu, nije poznato da je do sada iko od nositelja pravosudnih funkcija, sankcioniran. N1 je više puta tražila uvid u imovinske kartone sudaca i tužitelja, ali je Visoko vijeće svaki put odbilo naš zahtjev, pravdajući se Zakonom o zaštiti ličnih podataka. U Agenciji za zaštitu ličnih podataka su rekli da ne postoji razlog da se javnosti ne dostave podaci o imovini sudaca i tužitelja, uz uklanjanje ličnih podataka.
A da prema pozivu sudaca i tužitelja treba imati poseban senzibilitet, smatra advokat Asim Crnalić. Objavljivanje podataka o njihovoj imovini, kaže, može biti mač sa dvije oštrice.
"Nisam za takav prijedlog da imovina sudaca bude dostupna javnosti. Za to sam da sve o toj imovini zna VSTV. Suci obavljaju delikatan posao, i često u susretu sa ljudima koji su počinili krivična djela. Ako dajete podatke o imovini, dajete i podatke o adresi te imovine, i to može biti ozbiljan problem", smatra Crnalić.
Objavljivanje imovinskih kartona, smatraju upućeni, trebala bi pratiti i striktna provjera navedenih podataka, jer je praksa na primjeru izjava o imovini političkih dužnosnika u našoj zemlji pokazala da ono što je navedeno kao njihova svojina, nerijetko, nema mnogo veze sa stvarnim bogatstvom koje posjeduju.
