Ovo je zaključak sagovornika s kojima smo razgovarali, a saglasni su i u tome da, prema svemu sudeći, biroi za zapošljavanje preuzimaju ulogu zavoda za zdravstveno osiguranje.
Zašto trebamo strane radnike?
Adnan Smailbegović, predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH upravo se “iz prve ruke” suočio sa nedostatkom radnika te je njegova firma bila primorana zaposliti strance.
Smatra da je na našem tržištu veća potražnja od ponude te kako mnogi građani “crpe” zdravstveno osiguranje preko zavoda za zapošljavanje.
“Malo je aktivnih tražioca posla jer rade van države ili ‘na crno’. Mislim da je od tog broja već četvrtina u Njemačkoj, Austriji..”, napominje on.
A onda, dodaje, dolazi do situacija da i koji traže posao biraju jer žele manje zahtjevne poslove.
“Vi pošaljete zahtjev zavodima i oni vam pošalju spisak ljudi koji su na birou i vi ih zovete”, kaže Smailbegović za Klix.ba.
Navodi kako se neki radnici jave, ali da odustanu ili se uopšte i ne jave na oglase na posao. Jedina opcija su onda strani radnici, a u firmi gdje je Smailbegović zaposlen, ima ih oko 20.
“Nama stranci do unazad godinu dana nisu ni trebali pa niko nije te propise nije ni gledao. Procedure su kompleksne i duge, na svakom koraku možete izgubiti po mjesec dana do tri. Uglavnom to traje od osam do 12 mjeseci, a onda dosta njih i odustane”, pojašnjava Smailbegović.
Kaže da je imao sličnu situaciju gdje radnici zbog dugotrajnih procedura odustanu od posla. Smailbegović također napominje da neki od njih dođu, ali brzo pobjegnu u drugu zemlju.
Strani radnici se traže preko agencija te poslodavci rade online intervju, gledaju zanimanje, bračno stanje potencijalnog zaposlenika…
“Potpisivanjem zahtjeva za garantno pismo, poslodavac preuzima kompletan finansijski rizik ukoliko taj radnik sutra pobjegne te ga naši vlasti uhvate i smjeste u prihvatne centre. To je 100 ili 150 eura koliko košta njihov smještaj i sve to kompanija preuzima kao rizik. Zato mnoge kompanije i odustanu te se ne žele upuštati u to”, navodi Smailbegović.
Kako riješiti ovaj problem: dva su pravca
Zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH Admir Čavalić smatra da zvanični podaci zavoda za zapošljavanje daju pogrešnu ili još direktnije lažnu sliku o stanju nezaposlenosti.
Naročito, ako kompariramo ove podatke sa regionom: 88.327 nezaposlenih u Hrvatskoj, 375.793 nezaposlenih u Srbiji, 101.558 zaposlenih u Sjevernoj Makedoniji i 35.415 nezaposlenih u Crnoj Gori.
Čavalić za Klix.ba navodi kako ovi podaci pokazuju niz nelogičnosti te da je problem vjerovatno u našim statistikama.
“Tu se prvenstveno misli na evidencije zavoda za zapošljavanje. Mijenja se uloga zavoda za zapošljavanje i zavoda za zdravstveno osiguranje jer jedni preuzimaju aktivnosti drugih”, rekao je Čavalić.
Napominje da će se za nekoliko dana održati sjednica o Nacrtu zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba koji bi mogao riješiti to pitanje na način da se izdvoje aktivni i pasivni tražioci posla.
“Idealno bi bilo da se usvoji inicijativa da svaki građanin ima zdravstveno osiguranje. Neki građani dolaze iz drugih zemalja gdje uzmu recimo godišnji odmor da bi se prijavili na biro zbog zdravstvenog osiguranja. Imamo taj apsurd decenijama i sada je vrijeme da ga riješimo”, smatra Čavalić.
Po uzoru na susjednu Hrvatsku, fokus bi trebao biti na kontinuirane programe zapošljavanja, a ne da se oni rade nekoliko puta godišnje.
“Činjenica je da nedostaje radnika i to svi vidimo, ali zvanična statistika to ne prepoznaje. Imamo dvije stope koje se prate: registrirana i anketna. Anketna pokazuje daleko manji broj nezaposlenih i to je vjerovatno realnija slika”, navodi on.
Prema Anketi o radnoj snazi, stopa nezaposlenosti je u prvom kvartalu ove godine iznosila 13,5 posto.
A kako Čavalić kaže, suština priče o zdravstvenom osiguranju je da se samo doda stav gdje se nabrajaju oni koji su korisnici zdravstvenog osiguranja te da se dopuni da su to” “i svi ostali građani FBiH”.
Na budžet koji iznosi više od sedam milijardi KM, na ovu stavku bi bilo utrošeno oko 50, 60 miliona pod uslovom da svi koriste zdravstveno osiguranje te godine, navodi Čavalić.
“U praksi bi to iznosilo dosta manje, oko nekih 30.000 miliona KM. Ja sam dobio informaciju da postoji oko 10 posto neosiguranih građana. To nije dobro, trebamo ih zaštiti”, pojasnio je zastupnik.
A potpise će Nacrt zakona o dopuni Zakona o zdravstvenom osiguranju u FBiH imati i od vlasti i opozicije, prema svemu sudeći. Problem je jer Vlada FBiH nije dala odgovor o ovome iako je prošao zakonski rok.
RS već odvojio aktivne i pasivne tražioce posla
Ekonomista Zoran Pavlović ističe da smo trenutno u situaciji vidljive nezaposlenosti, sudeći prema statistici, ali pri traženju radnika – ne mogu se dobiti.
Navodi primjer kako je i sam tražio pomoćnog radnika za gradilište preko biroa za zapošljavanje. Javio se jedan zaposlenik koji je udaljen od mjesta rada, dok se ostali, koji su dobili kontakt, nisu ni javili.
“Mi smo iz socijalizma naslijedili koncept po kome je činjenica da je neko zaposlen i prijavljen uslov zdravstvenog osiguranja. U RS-u je to odvojeno tako da nije obaveza biti na zavodu za zapošljavanje dok u FBiH još uvijek nisu”, napominje on.
Podcrtava “nakaradan” sistem mjera aktivnog traženja posla te izdvaja primjer Crne Gore gdje su napravljeni centri za preobuku radne snage.
“Oni su obučavali ljude za potrebe tržišta”, pojašnjava Pavlović.
Imamo odsustvo takvih projekata aktivnih mjera zapošljavanja, a brojni ljudi nisu ni zainteresovani da rade, napominje on.
Smatra da je potrebno odvajanje aktivnih i pasivnih osoba koji traže posao te razdvajanje zdravstvenog osiguranja od biroa.
Vlada FBiH utvrdila isti problem
Vlada Federacije BiH je, čini se, razumjela problem nedostatka radne snage te su prije nekoliko dana utvrdili i uputili u procedure Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zapošljavanju stranaca.
Navode kako na evidencijama službi za zapošljavanje postoji određen broj nezaposlenih, ali da te osobe ipak ne traže posao nego su zavedeni samo zbog zdravstvenog osiguranja i drugih eventualnih socijalnih naknada.
Izmjenama i dopunama se propisuje da je kantonalna služba rješenje o radnoj dozvoli dužna donijeti u roku od najduže 30 dana od dana podnošenja zahtjeva. Zatim se dodaje i odredba po kojoj postupak i proceduru izdavanja radne dozvole strancu koji namjerava registrovati obrt propisuje Federalno ministarstvo, u roku od najduže 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
