Proljetnom raspustu raduju se sva djeca, ali u seoskoj školi u Mješajama kod Foče, koja broji samo dva đaka, ove godine radost raspusta pomiješana sa tugom zbog odlaska jednog od učenika u više razrede u područnu školu u Brodu na Drini.
"Žao mi je, ali moram otići", kaže Mihajlo i obećava da će, i kada bude išao u školu na Brodu, svraćati kod Marka i učiteljice Vanje.
Obojica imaju iste dječačke snove – kada porastu da postanu fudbaleri, piše Srpskainfo.
Njihova škola, okružena zelenilom u carstvu prirode, nema betonirano igralište, ali zato imaju travnati teren na livadi gdje svakodnevno igraju fudbal jedan protiv drugog, pod budnim okom učiteljica Vanje.
U publici su, osim učiteljice, i njihovi ljubimci pas Srećko i mačka Maca sa kojima vole da se igraju tokom školskog odmora.
"Ljepše je u prirodi, nego u gradu. Najviše igramo fudbal", kaže Marko, koji već trenira u Fudbalskom klubu "Sutjeska", a i Mihajlo kaže da će se na ljeto upisati u školu fudbala.
Marko priča da je "učiteljica draga i lijepa i da ih dobro uči".
"Žao mi je što Mihajlo ide, ostaću sam, a volio bih da nas je više", kaže Marko.
Njih dvojica su najmlađa djeca u svojim porodicama. Mihajlov brat je završio srednju školu, a sestra je treći srednje, dok je Markov brat deveti razred, a sestra sedmi.
Marko živi bizu škole, a Mihajlo je malo dalje, na pola sata pješačenja. On dolazi biciklom i kaže da mu je potrebno desetak minuta vožnje.
Škola je pristupačna, nalazi se na uzvišenju iznad magistralnog puta Foča-Tjentište i od grada je udaljena desetak minuta vožnje automobilom.
Njih dvojica su zajedno u kombinovanom odjeljenju. Pričaju da se odlično slažu, da nikad nisu pomiješali gradivo i da nema zabune oko zadaće.
"Ima mlađe djece, ali neće ovdje da idu u školu, svi su na Brodu. Valjda više vole da budu u gradu, ali meni je na selu u prirodi ljepše", priča Mihajlo.
Učiteljica Vanja Stanković navodi da je lijepo raditi u školi na selu i da uživa u svom poslu. U izdvojenom odjeljenju u Mješajama ona je od 2013. godine, a navodi da je do prije 15 godine školu pohađalo dvadesetoro djece.
Taj broj se postepeno smanjivao da bi ove godine spao na dva đaka, a od naredne školske godine Marko će ostati sam.
"Prednost područnih škola je što se više pažnje može posvetiti učeniku, može se bolje pratiti njegov razvoj i napredovanje. Mana je što nemaju više drugara da se druže", kaže Stanković.
Kada je nastava u pitanju, đaci u kombinaovanom odjeljenju nisu uskraćeni ni za šta i ne zaostaju ni po čemu u znanju za vršnjacima iz gradskih sredina.
"Đaci koji su otišli iz petog u šesti razred u školu na Brodu nastavili su dobro da uče i svi su dobri đaci. Prirodno okruženje je predivno i za djecu i za učitelje, samo što je šteta što nema više đaka. Izlazimo često u prirodu, a djeca u ovakvom okruženju imaju prednost jer mogu golim okom da vide ono što uče", kaže učiteljica.
Ona napominje, da, nažalost, đaka za upis nema već dvije godine.
"A nema naznaka ni da bi ih moglo biti u budućem vremenu. Svako selo je na izmaku – to je izrazit problem u svim sredinama, jer ljudi idu, sele se", navodi Stanković.
Kada Marko iduće godine završi peti razred, škola u Mješajama ostaće bez đaka.
"Biće mi žao, vjerujte, ovdje sam se navikla, lijepo mi je. Šteta što nema više đaka, ovdje je divno", naglašava učiteljica.
Uz školu u Mješajama, na području opštine Foča, radi samo još jedna petogodišnja seoska škola - područno odjeljenje Osnovne škole "Sveti Sava" u Dragočavi.
Ove godine upisana su dva prvačića u Popovom Mostu, gdje bi nakon jednogodišnje pauze ponovo trebalo da bude otvoreno područno odjeljenje Osnovne škole "Veselin Masleša".
