Tradicionalni „Marš stradanja i spasa" krenuo je jutros iz Orašca u sklopu manifestacije „Ljutočka dolino nikad ne zaborav“. Oko 400 učesnika prošlo je putem kojim je 11. 6. 1992. godine počela golgota Bošnjaka iz ove doline kako bi našli spas od agresora, koji je ovo područje izolovao i okupirao već u aprilu, kada započinje etničko čišćenje i ubijanje nedužnih civila.
Stanovnici Orašca, Kulen Vakufa i ostalih naselja u Ljutočkoj dolini dobro pamte proljeće 92. godine kada su nakon više mjeseci progona, ubistava, 11. juna bili izloženi sveopćem napadu srpskih snaga. Kako bi pronašli spas i došli do baze medjunarodnih snaga u selu Štrbci s druge strane Štrbačkog buka, kolona u kojoj su bila djeca, žene, starci krenula je prema Basači, šumi iznad Orašca, sve vrijeme bivajući izložena nemilosrdnom granatiranju. Taj dan dobro pamti i Ramo Zulić koji je tad bio dijete.
Jedan od Ljutočana koji su tražili spas je Hilmo Kozlica koji je nakon razdvajanja na mostu u Loskunu završio kao jedan od 209 logoraša. Mnogi od njih su nakon zatvaranja, mučeni i na zvjerski način ubijeni. Marš stradanja i spasa Hilmo ne propušta jer kako ističe govori u ime svih žrtva, prenosi RTVUSK.
Današnjem maršu prisustvovali su i članovi nekoliko planinarskih društava. Brojni pojedinci, ali i porodice uzele su učešće. Peteročlana porodica Grošić stigla je iz Bosanske Krupe. Kultura sjećanja je nešto što i ovoj porodici smatraju izuzetno važnim kako se počinjeni zločini i žrtve ne bi nikad zaboravile.
Ne zaboraviti glavni je motiv organiziranja i ovogodišnje manifestacije kojom se odaje počast za 300 poginulih mještana Ljutočke doline, od koji njih 30 još nije pronađeno. Za ovaj zločin na višegodišnje robije osuđeno je nekoliko pripadnika srpske vojske i policije.
