- Slušajući situaciju i vidjevši da EU nema rješenje i da će problem migracija potrajati još izvjesno vrijeme, rekao sam da smo mi spremni da se na ozbiljan način migracijama bavimo kao humanitarnim problemom, kazao je Mektić, dodavši da je Evropska unija ponudila finansijsku pomoć Bosni i Hercegovini za rješavanje migrantske krize, ali tek kada ona ispuni dva uslova.
Traži se konkretan rad Operativnog štaba za pitanje migracija u BiH, uz konsultacije sa ekspertom iz Bruxellesa, te rasterećivanje Unsko-sanskog kantona, prenosi Oslobođenje.ba.
- Nije bilo priče o nekoj poziciji ili mjestu. Jedino je konkretno spomenut Vučjak kao lokacija koja ne ispunjava standarde, istakao je Mektić.
Batine uz potpis
A jučer nikome na Vučjaku vijesti o pregovorima iz Bruxellesa nisu bile zanimljive.
- Razumijemo da problem ovih kampova treba riješiti do zime, ali nas zanima hoće li nam otvoriti granice da idemo dalje. Mi ne želimo ostati ovdje, rekli su nam migranti na Vučjaku.
Oni se mnogo žale na Hrvatsku, kao članicu EU, što im ne dopušta ulazak.
- Veliki dio nas pokuša samo jednom “game” i ako ne prođu, to je kraj, vraćaju se nazad. Ali, svi mi ostali koji smo ovdje pokušavali smo i tri, pet, deset puta, pokušavaćemo i stotinu puta, jer za nas nema nazad. Hrvatska granica ima na svakih pet metara policajca, njihovim dronovima nikako ne možemo umaći. A onda nas hvataju i vraćaju nazad, skinu nam obuću i kažu da idemo nazad bosi, slomljeni su nam telefoni, dobijemo batine, sve nam to oni čine. U posljednje vrijeme, kada nas uhvate, natjeraju nas da potpišemo papir da želimo da nas dobrovoljno vrate u Bosnu. Mi to potpišemo, ali nam papir ne daju. Sljedeći put ćemo vam ga donijeti, pričaju nam migranti.
Njihov život na Vučjaku odvija se u redovima. U deset sati staju u red i čekaju nepun sat da dobiju doručak, dvije kriške hljeba, sok i kuhano jaje. Malo poslije slijedi red za punjenje telefona, imaju priliku samo na pola sata punjenja, jer agregat je nedovoljan za potrebe svih. Struje, naravno nemaju. S obzirom na to da nemaju slobodu kretanja da idu u grad, traže da im neko otvori trgovinu na Vučjaku, jer im treba roba. Čak su napravili i tri mala dućana, u kojima prave i prodaju svoju tradicionalnu brzu hranu. Naravno da žele više hrane i slobode, ali nova lokacija za kamp i bolji uslovi ne interesuju ih u tolikoj mjeri.
- Više bismo voljeli da je hrvatska Vlada bila pozvana u Bruxelles i da se suoči sa svim optužbama o kršenjima ljudskih prava. I mi smo ljudi, bježimo u nadi da dođemo do boljeg života, to nije način da se sa nama postupa, kažu migranti.
Kantonalne vlasti ne planiraju još zatvaranje Vučjaka, čekaju naredni potez države.
- Lokacija Vučjak je podržana i od Gradskog vijeća, Skupštine USK-a i operativnog tijela za pitanje migracija na nivou BiH. Sa Vučjakom je jedini problem zbog priče da je lociran na nekadašnjoj deponiji, a što se tiče blizine granice sa Hrvatskom, to za Bruxelles nije bilo problem. Ali, ako se utvrdi da je tu bila deponija, onda će se morati tražiti druga lokacija, kazao nam je ministar unutrašnjih poslova USK-a Nermin Kljajić.
Za sada planova da se ta druga lokacija traži u USK-u nema, naprotiv, vlasti USK-a insistiraju da nema novih prihvata ni u Biri i Miralu, koji se trebaju u dogledno vrijeme zatvoriti, ostavivši Krajinu sa samo dvije lokacije, Borićima i Sedrom.
- Oni su to prihvatili i mi idemo u tom pravcu. Kada su u pitanju alternativne lokacije, pa i za Vučjak, sada je na institucijama BiH da to izvedu. Ne mora značiti da USK ima obavezu da ponudi novu lokaciju, to je zadatak države, uz ispunjenje zahtjeva da se teret krize mora rasporediti unutar cijele BiH. Dakle, o lokacijama se moramo dogovarati sa institucijama BiH, naglasio je Kljajić.
Suradnja svih nivoa vlasti je neophodna, ali čak i ako ona izostane, vlasti USK-a neće biti nespremne, s obzirom na to da se već dvije godine uglavnom same bave ovim problemom.
- Ako opet budemo u situaciji da se moramo sami snalaziti u ovom kantonu, uz konstantan priliv migranata, naravno da ćemo razmotriti neke druge lokacije u USK-u kao što je, na primjer, Medeno polje, spomenuo je ministar.
Također, zbog nadolazeće zime, ministar smatra da se do desetog mjeseca mora doći do lokacije.
- Mi sad već imamo 20.000 migranata koji su došli u Unsko-sanski kanton, samo protekle sedmice vozom ih je stiglo više od 1.200. Naše prognoze da ćemo imati između 30 i 40 hiljada migranata tokom ove godine u Kantonu pokazuju se kao tačne, navodi ministar Kljajić.
Neperspektivna imovina?
Ono što su vlasti u Bruxellesu i Sarajevu usaglasile da nije rješenje je dosadašnje grupisanje migranata u USK-u. Do septembra bi trebali ponuditi bolje rješenje. U cijeloj BiH desetak hiljada migranata bilo bi neprimjetno, ali ako se svi usmjere na jedan grad, onda je stanje nepodnošljivo. Razmišlja se o formiranju deset manjih centara kako bi se teret rasporedio.
- To rješenje bi bilo po uzoru na Srbiju, koja je te opštine izgradila zahvaljujući sredstvima EU, a sada im migrantski centri stoje prazni, jer su svi migranti kod nas. Ali, mi samo štetu trpimo, nedavno smo zbog onog požara i tuberkuloze među migrantima morali odjednom da primimo 200 migranata, pa nam se jedini rendgen u bolnici pokvario. Još nismo dobili novi, niko nas ne pita ništa, govori nam ministrica zdravstva USK-a doktorica Nermina Ćemalović.
U Krajini se nadaju nekim boljim idejama iz Sarajeva, a postavlja se čak i pitanje neperspektivne vojne imovine i bilo čega drugog što je u državnom vlasništvu. A svaku ideju treba i provesti u djelo.
