Tokom posjete izbjegličkim kampovima “Bira” i Sedra”, priče migranta sa kojima smo razgovarali potvrdile su navode "Amnesty International". Policija Hrvatske svakodnevno učestvuje u premlaćivanju i protjerivanju ljudi koji pokušavaju ilegalno preći granicu kod Bihaća.
Svi ljudi trenutno stacionirani u bihaćkim kampovima, a koji su pristali da iznesu svoja iskustva, svjedoče o neljudskom ponašanju hrvatske policije.
Prebijanja, uzimanje novca, razbijanje telefona i maltretiranja dešavaju se stalno.
Svoju potresnu priču ispričao nam je Iranac iz kampa “Bira” u Bihaću, koji je rekao da je pokušao 18 puta da pređe granicu i da je skoro svaki put bio zlostavljan.
“Policija nas je hvatala pomoću nove tehnologije koju imaju. I uvijek su nam pravili probleme. Hvatali su nas i vodili na granicu sa BiH u Velikoj Kladuši, gdje su nas tukli. Razbijali su nam telefone, krali novac. Neki ljudi su umrli prolazeći kroz Hrvatsku i pokušavajući pobjeći policiji u rijekama ili planinama. To nema nigdje u medijima, ali mi to znamo. Zašto nas mrzite, mi smo ljudi?”, priča ovaj Iranac.
On nam je opisao i kako je izgledao jedan od najgorih trenutaka koje je doživio nakon što ga je uhvatila policija Hrvatske.
“Jednom prilikom kad su nas uhvatili poredali su nas u red, posjeli i pretražili. Uzeli su nam mobilne telefone, punjače, novac… Onda su nas strpali u automobile za deportaciju, gdje su nas držali pet sati. Tu je bilo užasno. Mali prostor, a dosta ljudi. Neki su povraćali. I onda su nas doveli na granicu nakon ponoći i tjerali nas. Tad su nam dali telefone koje su nam prije toga razbili. Te neći su me pretukli. Inače, četiri puta su me pretukli i to jako. Jednom su nas deset izvukli i tukli sa svim što su imali pri ruci”, svjedoči naš sagovornik.
Njegova priča nije jedina, jer svi ljudi sa kojima smo razgovarali imaju slično iskustvo, pa čak i oni sa malom djecom, koji su na kraju i odustali od daljeg puta i zatražili azil u BiH.
O ovakvom postupanju hrvatske policije izvještava i "Amnesty International". U njihovom najnovijem izvještaju navodi se da evropske vlade učestvuju u sistemskim, nezakonitim i često nasilnim odbijanjima i protjerivanjima hiljada tražilaca azila iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu.
Migranti su protjerani u prljave i nesigurne kampove u Bosni i Hercegovini u blizini hrvatske granice.
Trenutno se 5.500 žena, muškaraca i djece nalazi u Bihaću i Velikoj Kladuši, dva bosansko-hercegovačka grada blizu hrvatske granice, gdje žive u nekadašnjim napuštenim tvornicama bez osnovnih uslova za život. Bosna i Hercegovina im ne može ponuditi zaštitu, niti adekvatne uvjete za život, a improvizovani kampovi su nehigijenski, u njima nema tople vode, neophodne zdravstvene zaštite, niti dovoljno hrane, piše ova organizacija sa sjedištem u Londonu.
Da je život u kampovima težak, uvjerila se i ekipa BUKE, a posebno je loše u kampu “Bira”, gdje ljudi imaju lošu hranu, smještajne uslove, a veliki problem pravi i užasna higijenska situacija.
U izvještaju naslovljenom "Gurnuti do ruba: nasilje i zlostavljanje izbjeglica i migranata na balkanskoj ruti", objašnjava se način na koji evropske vlade daju prvenstvo graničnoj kontroli nad poštivanjem međunarodnog prava. Vlade time ne samo da ignorišu nasilno djelovanje hrvatske policije, nego i finansiraju njene aktivnosti i time hrane sve veću humanitarnu krizu na rubu Evropske unije.
“Kako bi se shvatilo koji su prioriteti evropskih vlada, treba se samo pratiti novac. Njihov finansijski doprinos humanitarnoj pomoći puno je manji od sredstava koje daju za graničnu sigurnost, što uključuje opremanje hrvatske granične policije i čak i izdvajanja za njihove plate”, istaknuo je Masimo Morati (Massimo Moratti), direktor istraživanja u evropskom uredu organizacije.
Dodaje da ljude koji bježe od rata i progona hrvatska policija fizički napada, pljačka i nasilno vraća u pravni limb, ostavljajući ih na milost disfunkcionalnog sistema azila u Bosni i Hercegovini.
Mnogi migranti su i "Amnestyju" opisali kako su pretučeni, kako su im dokumenti uništeni, a imovina oduzeta, te kako se čini da je to sistemska i namjerna politika hrvatskih vlasti kako bi se spriječili budući pokušaji ulaska u državu.
Zbog birokratskih prepreka, neadekvatne pravne pomoći i ograničenih kapaciteta vlasti u Bosni i Hercegovini, tražioci azila nemaju šanse za procesiranje u toj državi, pa ih većina nastavlja u druge evropske države, piše "Amnesty" i dodaje da taj put nije lagan.
Žena iz Afganistana s kojom je "Amnesty International" razgovarao je rekla:
“Nemamo dovoljno hrane za nahraniti cijelu porodicu, posebno djecu. Ona su stalno gladna.”
Oni koji se usude putovati iz BiH prema EU često se suoče sa odvraćanjem i kolektivnim protjerivanjem na granici između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Takve mjere su obično propraćene nasiljem i zastrašivanjem, a zahtjevi onih koji traže međunarodnu zaštitu se ne uzimaju u razmatranje.
Gotovo su svi u kampovima u Bihaću i Velikoj Kladuši nasilno vraćeni u Bosnu i Hercegovinu iz Hrvatske ili Slovenije, dok je čak jedna trećina ispitanika doživjela nasilje u rukama hrvatske policije. Mnogi su opisali kako su ih tukli, ukrali im dokumente i lične stvari, što upućuje na sistemsku i smišljenu politiku hrvatskih organa vlasti koja ima za cilj sprečavanje budućih pokušaja ulaska u zemlju.
Uprkos tim praksama, EU i dalje daje značajna sredstva Hrvatskoj kako bi pojačala graničnu sigurnost. EU također svojevoljno ignoroše neuspjehe evropskog sistema azila koji stvaraju potrebu za takvim putovanjima migranata.
“Evropski čelnici ne mogu više prati svoje ruke od odgovornosti za nastavak kolektivnih izbacivanja i nasilnog vraćanja na balkanskoj ruti koje su rezultat njihove odlučnosti u utvrđivanju granica EU, bez obzira na cijenu ljudskog života”, zaključio je Morati, kako prenosi Buka.
