Skoro 18 mjeseci borbe, 505 neprespavanih noći, te zaustavljanje teških mašina da dođu do korita rijeke, ukratko opisuje hrabre žene Kruščice, koje su se borile za čistu vodu. Na kraju su uspjele! Dozvole za izgradnju hidrocentrale na njihovoj rijeci Kruščici su poništene, a one su prije nekoliko dana primile i priznanje njemačke Fondacije „EuroNatur“ za izuzetno zalaganje u očuvanju europskog prirodnog naslijeđa. Danas je Svjetski dan seoskih žena. U Bosni i Hercegovini najbolji primjer snage žena iz ruralnih područja definitivno su one iz Kruščice.
- Žene iz ruralnih područja su mnogo jake, one se svakodnevno bore za svoju djecu, za opstanak! Bave se poljoprivredom, stočarstvom, dok malo njih radi, a i one što rade, zarađuju sitan novac – kazala je predsjednica Mjesne zajednice Kruščica Tahira Tibold.
Kada je u pitanju borba žene Kruščice ističe da nisu imale druge opcije.
- Ta Rijeka nama znači sve jer nemamo pitku vodu. Možda 30 posto mještana ima čistu vodu. Bilo nam je strašno da našu vodu prodaju pojedincu. Država bi trebala da donese zakon da se pitka voda ne smije prodavati pojedincu, jer to je dobro svih nas – poručila je.
Podsjetila je da njihova pravna borba još nije u potpunosti završena, pogotovo dio oko koncesija, jer ih nije uvažio Općinski sud u Novom Travniku, te da će se njihov advokat ponovo obratiti Kantonalnom sudu po žalbi.
Izdržale bi i 1505 noći da je trebalo
Nermina Bešo je rame uz rame stajala sa ženama Kruščice na mostu 24. augusta 2017. godine i 17. augusta 2018. kada su teške mašine dolazile da kopaju korito rijeke.
- Bilo je teško, ali smo imale cilj, a uz taj cilj išao je inat - onaj balkanski: „kad nešto hoćemo, možemo i moramo, nema stati“! 505 noći nije bilo lako izdržati, ali izdržale bi mi još 1505 da je trebalo – kazala je Bešo.
Navela je kako nije osjećala strah kada se našla pred ogromnim mašinama, ni prvi, ali ni drugi put.
- Jednostavno mi smo jedva čekali da dođu da vidimo ko su ti ljudi koji hoće da uzmu ono što je naše. Prvi put kad smo otišli na most nismo znali šta nas čeka. Strah je nastao poslije, odnosno noćne more, ali iz tih noćnih mora kada se probudimo ponovo smo išle na smjene, žene po danu, muškarci navečer – istakla je Bešo.
Ipak, njihova borba se isplatila, a njena poruka je da se stvari mogu mijenjati samo BORBOM!
- Svim ženama bez obzira da li je to borba za rijeku, brak, djecu…za bilo šta, poručujem treba se boriti i ne treba se predavati u bilo čemu. Naša borba nije do kraja završena, ali bez obzira na sve još uvijek smo sve spremne statin na istu cestu, na isti most i ne dati im proći – zaključila je.
Svjetski dan seoskih žena obilježava se svake godine 15. oktobra, a prijedlog za obilježavanje ovoga dana nastao je na četvrtoj UN-voj Konferenciji o ženama održanoj u Pekingu sada već davne 1995. godine.
Proglašenjem 15. oktobra Svjetskim danom seoskih žena namjera je bila skrenuti pozornost na njihovu važnu ulogu u ruralnom razvoju, potrebu pravilnog vrednovanja njihovog rada, ali isto tako ukazati na probleme s kojima se žene na selu susreću.
(Adin Šabić, Interview.ba)