Činjenica je da je ovaj potez, koji dolazi od hrvatskih vlasti, dodatno zakomplicirao odnose u regionu baš u trenutku kada su odnosi i u ostatku susjedstva vrlo napeti.
O ovim aktuelnim temama govori Armin Hodžić, bošnjački političar i aktivista iz Hrvatske, koji u svojim javnim nastupima veoma često analizira položaj Bošnjaka u Hrvatskoj, ali i Hrvata u Bosni i Hercegovini.
- Deklaracija o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini već je nekoliko dana glavna vijest o kojoj se raspravlja u medijima. Šta zapravo ta deklaracija znači za narode u Bosni i Hercegovini?
- Vrlo jednostavno, apsolutno ništa, izuzev nepotrebnog podizanja tenzija i produbljivanja rascjepa i neslaganja među narodima. Čak i da je deklaracija donesena u BiH, mislim da formalno-pravno ne bi imala nekih posljedica jer definicija deklaracije sugerira kako njeno donošenje i izglasavanje ne obavezuje ni na što. Paradoksalno je i to što se donosi u drugoj zemlji. Imali smo nedavno podizanje prašine oko kompakta o migracijama u Marrakechu, kojeg su potpisali europski i svjetski lideri pa svejedno, on formalno-pravno ne znači ništa. Dakle, potpuno promašen potez, koji je valjda služio za PR HDZ-a BiH te podizanje rejtinga pojedinih političara u Hrvatskoj.
- Da li ovakve politički motivirane odluke dodatno kompliciraju odnose u regionu?
- Naravno da kompliciraju. I to potpuno nepotrebno. Nažalost, na ovim prostorima malo je državnika, a jako puno političara i politikanata. Vlast u Republici Hrvatskoj ne može shvatiti da Hrvatima u BiH ne može pomoći zaoštravajući odnose u i sa BiH. Također, ironično je da Vlada RH ističe kako je Hrvatska prijateljska zemlja BiH i da će joj pomoći na njenom putu u EU i NATO, a Dragan Čović prilikom svake napete situacije prijeti da će blokirati taj put. Tko se želi baviti visokom politikom, treba biti spreman na kompromise, mora znati progutati knedlu, uz dakako čvrst i principijelan stav i jasno naznačene ideale i interese. U odnosu Hrvatske i BiH vidim samo jasno naznačene interese.
- Smatrate li da Hrvatska treba više brinuti o svojim manjinskim narodima, primjerice Srbima i Bošnjacima koji su najbrojniji?
- Hrvatska ima dobro uređena vjerska i nacionalna manjinska pitanja. Ali problem nastaje u konzumaciji istih. Za srpsku nacionalnu manjinu morat ćete pitati nekog člana iste, iako osobno smatram da su dobro integrirani i zbrinuti. Imaju svoja tri samostalna saborska zastupnika, sudjeluju u gotovo svakoj Vladi itd. Kada je riječ o Bošnjacima, iako su druga po broju nacionalna manjina, oni nemaju svoga predstavnika u Saboru. I ne samo to, nemoguće je pronaći nekog visokopozicioniranog dužnosnika Bošnjaka u Hrvatskoj. Hrvata islamske vjeroispovijesti ćete naći, ali Bošnjaka ne. Pored toga, u medijima je prisutna negacija bošnjačkog identiteta i bosanskog jezika. Nažalost, to često neopaženo prolazi. U Savjet za nacionalne manjine, unatoč statutu i poslovniku, biraju nam ljude za koje nismo glasali da budu tamo itd. Primjera je mnogo. Ja kažem da je u Hrvatskoj lahko biti musliman, ali jako teško biti Bošnjak.
- Činjenica je da su Bošnjaci svojim učešćem u odbrani Hrvatske u periodu od 1991. do 1995. godine dali značajan doprinos. Zbog čega se tome daje malo pažnje u hrvatskoj javnosti?
- Valjda to nekome nije u interesu. Ja stalno ukazujem i upozoravam na to. Zamislite ovo, preko 1100 Bošnjaka u Domovinskom ratu dalo je svoje živote braneći Republiku Hrvatsku! S obzirom da se Hrvatska prema braniteljima i Domovinskom ratu odnosi sa posebnim poštovanjem i respektom, kako i treba da bude, žalosti me zanemarivanje te činjenice. Ali to nas neće obeshrabriti da sami iskazujemo značaj i doprinos Bošnjaka u Domovinskom ratu. Bošnjaci kako su branili BiH, sa istim žarom su branili RH i to ne kažem ja, već historija, a ja ističem da se ista ne bi zaboravila ili zamaglila. Zbog toga smo pokrenuli projekt pisanja knjige o sudjelovanju Bošnjaka u Domovinskom ratu, te ćemo uložiti dodatne napore da istaknemo taj doprinos.
- Prema Vašem mišljenju, kakav je trenutni položaj Bošnjaka u Hrvatskoj te da li je moguće napraviti usporedbu sa položajem Hrvata u Bosni i Hercegovini?
- Katastrofalan. Nemamo predstavnika u Saboru, udruge su nam privatizirane i ne služe svojoj svrsi, politička organizacija je na ekstremno niskom nivou, a na sve to, medijska propaganda je u većini antibošnjačka. Usporedba nije moguća. Ne zato što je riječ o usporedbi nacionalne manjine i konstitutivnog naroda, jer sam u prethodnom pitanju objasnio značaj Bošnjaka za RH, već zbog svega onoga što je zakonski omogućeno i implementirano. Nama bi samo jedan saborski zastupnik značio da možemo zaštititi i očuvati naš nacionalni identitet, a kamoli da imamo neki udio u vlasti, kao što je hrvatski u BiH. Ali bez obzira na sve probleme, uložit ćemo maksimalne napore da se prvo, politički organiziramo, drugo, artikuliramo svoje stavove i interese te treće, osvojimo mogućnost institucionalne participacije putem koje ćemo braniti i zastupati Bošnjake.
