Broj penzionera u BiH u posljednjih pet godina povećao se za više od 50.794, pokazuju podaci entiteskih fondova za penzijsko i invalidsko osiguranje.
Projekcije za narednih pet godina još su alarmantnije - dolazi nam novih 80 000 penzionera, negativni prirodni priraštaj će se nastaviti; broj osoba u koje ulaze u kategoriju 0-18 godina će se smanjiti za 40.000, a iseliće se novih 150.000 osoba.
Šta to znači za penzioni sistem u Bosni i Hercegovini baziran na solidarnosti između postojećih radnika i penzionera?
I šta to znači za penzonere? Mogu li zaboraviti na penzije ili na iznos od koga bi i mogli pokušati preživjeti?
Koliko je stanje ozbiljno, možda najbolje pokazuje činjenica da kada je uvođen sistem penzija u Njemačkoj nakon II svjetskog rata, bila su 4 radnika na jednog penzionera i to je tek garantovalo održivost penzionog sistema.
Mi sada imamo da je 1,2 radnika na jednog penzionera, što je jedan od najmanjih omjera u istoriji. Za par godina će se ovi brojevi izjednačiti.
Ako ovome dodamo konstantan odlazak radne snage i političare koji „izmišljaju“ neadekvatna, zakašnjela i pogrešna rješenja, sa mantrom da ne može drugačije, situacija djeluje posebno zabrinjavajuće.
Može li se situacija popraviti?
Kako će penzioni sistem kao ovakav funkcionisati za pet godina, a pogotovo više, i prijeti li mu propast, pitanje je koje smo uputili Milošu Grujiću, direktoru Društva za upravljanje Penzijskim rezervnim fondom /PREF/ Republike Srpske. On smatra da Fond PIO neće propasti niti biti ugašen, ali da postoji mogućnost da će penzije biti veoma niske.
“Ne volim termin "neodrživost" Fonda PIO. Održiv je, ali da penzije budu 80 maraka mjesečno. S druge strane, nama je usađeno u mozak da gledamo kao platu ono što legne na račun, a osim toga nam ode još oko 60% na poreze i doprinose”, ističe Grujić.
Naglašava i da odgovornost za trenutnu situaciju i penzioni sistem kakav jeste nije samo na jednom mjestu, te da situacija sa kojom se suočava naša zemlja, u pogledu odnosa broja penzionera i radnika, nije puno drugačija od one u mnogim zemljama EU. Međutim, razvijene ekonomije su sa ciljem da se olakša funkcionisanje penzionog sistema odavno prešle na sistem finansiranja penzija u kojem postoje drugi i treći stub, koji u RS postoji od 2017. godine.
Jedino riješenje je, ističe, bilo koja vrsta dugoročne štednje i da bez nje neće biti moguće zadržati dostojanstvo u „trećem dobu“.
“Član penzijskog fonda ne mora biti i lice koje uplaćuje doprinose, što znači da i poslodavci treba da razmotre uplate u ovaj fond kao jedan vid motivacije i načina zadržavanja radnika. U prilog tome ide i činjenica da se realizacijom penzijskog plana ostvaruju određene poreske olašice. Na ovaj način poslodavci obezbjeđuju svojim zaposlenima sigurnost i nakon perioda zaposlenja obezbjeđivanjem dodatne penzije, dok u isto vreme povećavaju motivaciju i lojalnost kod zaposlenih i istovremeno postaju privlačniji poslodavac za nove zaposlene. Osim toga, potrebno je uticati na povećanje finansijske pismenosti stanovništva. Ovo nije proces koji je moguće realizovati preko noći. I u Sloveniji je ovaj proces trajao dvocifren broj godina. Što se tiče institucija i sindikata, oni sada imaju priliku da se izbore za to da im poslodavac napravi penzijski plan ili da na taj način budu uključeni u dobrovoljni fond.
Moja genereacija i stariji se sjećaju predmeta da su osnovci izučavali domaćinstvo. Znanja o štednji, penzionom sitemu, ulaganju, prihodima i rashodima treba da se usađuju mališanima paralelno sa sticanjem opšteg obrazovanja o kulturi, istoriji i geografiji. Sigurno, finansijski pismeno društvo je u interesu Vlade, državnih agencija, finansijskih posrednika i udruženja, a prije svega stanovništva”, istakao je Grujić.
Ekonomista Armin Avdić nije optimista ni u pogledu trenutne, ali ni buduće situcije. Razlog su političari koji i u ovom slučaju, kao i u većini drugih, donose vrlo zakašnjele i pogrešne odluke, uz malo ili nikakvo učešće stručnjaka u rješavanju ovih problema.
Stoga ne čudi, kaže, što će političari rješenje ovog problema vidjeti u uvođenju drugog i trećeg stuba osiguranja, odnosno sistemsko „tjeranje“ zaposlenika da izdvajaju veći iznos sredstava za svoju penziju. To ne bi bio problem, pojašnjava, kada bi se ta sredstva investirala, kako bi kao rezultat tih investicija ti zaposlenici imali veću penziju kada je dočekaju, međutim, sva ta sredstva se u stvari koriste za isplatu penzija postojećim penzionerima.
Drugo rješenje, podjednako loše kao i prvo, jeste da se penzije u budućnosti prebace na budžet, kao što je to već urađeno u RS-u, pa umjesto da se sredstva iz budžeta ulažu u razvojne projekte, oni će finansirati isplatu penzija.
“Na taj način se dalje usporava razvoj privrede i društva, te dodatno dovodi do odlaska mladih koji su nezadovoljni stepenom društvenog razvoja koji je u BiH, slobodno možemo reći sa savremenog stajališta, očajan”, ističe Alić koji očekuje dalje pogoršanje situcije posebno zbog činjenice da političari pogrešno procjenjuju brzinu iseljavanja: “Njemačka je nedavnom liberalizacijom useljeničkih zakona otvorila prostor za useljenje miliona novih radnika, a rado će primiti naše najbolje radnike i mlade koji mogu puniti penzioni sistem Njemačke narednih 40 godina. Svako pametan bi to uradio. Sa ovakvim politikama nas, nažalost, očekuju pusti krajevi, niske penzije nedostojne čovjeka i dalje zaostajanje u razvoju infrastrukture”.
Po makroekonomisti Faruku Hadžiću Fondovi su postali finansijski neodrživi onog trenutka kada su prešli na Budžet.
"Razlika u nedostajućim prihodima se namiruje kroz poreze, a ne iz doprinosa. S obzirom na tendencije starenja populacije i odlaska mladih osoba, radno sposobnih, generalno ekonomska situacija će zavisiti od rasta potrošnje. Dokle god bude rasla potrošnja, a time i PDV, neće se "osjetiti" problemi. Međutim, vidjet ćemo šta će biti do kraja ove godine već, jer postoje ozbiljne indicije da bi BiH mogla ući u recesiju. I dalje stojim na stanovištu da HITNO trebamo reforme u ekonomiji.
A nije da ne može. Pogledajte samo Ruandu koja je imala najveće stope ekonomskog rasta u svijetu u posljednjih 15 godina. Proveli su ekonomske reforme koje mi nismo. Uspjeli su čak lansirati i svemirski satelit! Ostavili su etničke probleme po strani i krenuli naprijed”, istakao je Hadžić.
