S razvojem tehnologije svakim danom sve je više robota "zaposleno" u raznim granama industrije. Prema posljednjim podacima Međunarodne federacije za robotiku, na 10.000 radnika od krvi i mesa u proizvodnoj industriji u prosjeku su zaposlena 74 robota. Zbog njihove sve veće upotrebe, široko je rasprostranjen strah da će mašine ljudima oduzeti radna mjesta, ali takav razvoj događaja više ovisi o odnosu države prema radnicima nego o samim umjetnim zaposlenicima.
Razvoj robotike i informacijskih tehnologija omogućio je da se danas proces proizvodnje u pojedinim granama odvija gotovo u potpunosti bez prisustva živog rada, kaže Darko Vesić, sociolog i član Centra za politike emancipacije, što samo po sebi ne mora biti loše.
Automatizacija i upotreba robota može dovesti do olakšavanja radnih zadataka, povećanja produktivnosti, kao i ukidanja loših poslova, koji su često radno intenzivni, monotoni i ostavljaju posljedice po mentalno i fizičko zdravlje radnika, dodaje, što su neki od ključnih argumenata zagovornika intenzivnije primjene novih tehnologija u radnom procesu.
Maja Hadžiselimović, inženjerka robotike trenutno zaposlena u dvije kompanije u Njemačkoj na razvoju robotskih aplikacija koje najčešće podrazumijevaju saradnju ljudi i robota, pretežno za automobilsku industriju, ali i druga područja (montaže, avioindustrije), te na razvoju prvog evropskog egzoskeleta, pomoću kojeg radnici mogu lakše obavljati zadatke podizanja i premještanja predmeta, govori kako u praksi to znači da roboti rade na zavarivanju, lijepljenju, spajanju teških komponenti u uvjetima štetnim po čovjeka, a sve s ciljem da se radnicima olakša život i sačuva zdravlje. Osim u teškoj industriji, roboti svoje mjesto nalaze i u obrazovanju, njezi osoba s invaliditetom, starijih...
Pomoć ljudima
Kako kaže, strah da će roboti zamijeniti ljude shvatljiv je, ali i neopravdan.
"Roboti su tu da prije svega pomognu ljudima, da im sačuvaju zdravlje, spriječe povrede, pomognu im u dizanju tereta, da ljudi ne budu izloženi štetnim gasovima i slično", dodaje.
Dovoljno je pogledati egzoskelet, vrijedan 30.000 eura, u čijem je razvoju sudjelovala, a koji bi radnicima omogućio podizanje tereta bez rizika po njihovo zdravlje, odnosno da izbjegnu povredu leđa, da se vidi da su roboti pomoć, a ne prijetnja.
Ona dodaje i da među ljudima vlada velika odbojnost prema robotima, pa je veliki problem što se, primjera radi, radnici namjerno spotiču o mehaničke pomagače kako bi ih proglasili nesigurnim za rad u blizini čovjeka i izbacili iz upotrebe. Također, postoji bojazan da će ih roboti zamijeniti jer su oni "brži, precizniji, bolji" od ljudi. U stvarnosti, od robota se zahtijeva i očekuje da zadatke obavljaju poput ljudi, a ne bolje, govori inženjerka koja živi i radi u Njemačkoj.
Iako kratkoročno roboti mogu ugroziti neka radna mjesta, uglavnom ona koja se smatraju jeftinim, dugoročno oni dovode do prekvalificiranja i povećavanje stručne spreme ljudi, te do otvaranja novih, bolje plaćenih radnih mjesta, dodaje. Dovoljno je pogledati razvijene zemlje, koje uz velik stepen primjene robota u industriji imaju i niske stope nezaposlenosti. "Primjena razvijene tehnologije uvijek je dovodila do novih, boljih poslova."
Kontekst primjene
Kakav će utjecaj primjena robota izvršiti na tržište rada i zaposlene uvijek ovisi o kontekstu u kojem se navedeni proces odvija, kaže sociolog Vesić.
"Kroz celokupnu istoriju kapitalističke proizvodnje primena mašina je uvek imala kontradiktorni karakter – sa jedne strane nosila je potencijal da olakša rad, ali je u praksi generalno dovodila do povećanja njegovog intenziteta, kontrole menadžmenta nad radnim procesom i nezaposlenosti", dodaje.
Zaštitu zaposlenih od loših posljedica procesa automatizacije i primjene robota stoga može pružiti samo veći nivo zaštite radnih i socijalnih prava, pojašnjava, a to se posebno odnosi na regiju.
"Nažalost, danas smo svedoci toga da na globalnom nivou dolazi do njihovog snižavanja, a to je posebno slučaj u ekonomski nerazvijenim zemljama i regionima, kojima danas pripada većina zemalja na Balkanu. U situaciji u kojoj strateška orijentacija domaćih vlasti na privlačenje stranih investicija dovodi do utrke zemalja u regionu, ali i na globalnom nivou, u pokušaju da se 'povoljnija poslovna klima' ostvari kroz snižavanje cene rada i radnih prava, teško je očekivati veću zaštitu kako za zaposlene, tako i za one koji usled procesa automatizacije ostanu bez svojih radnih mesta", kaže stručnjak iz Srbije.
Štaviše, prije se može očekivati da će se ionako loša ekonomska situacija na tržištima rada u regiji pogoršati uslijed donošenja regulativa koje favoriziraju fleksibilizaciju radnih odnosa, što efektivno znači olakšavanje procesa zapošljavanja i otpuštanja.
"Pravi primjer toga danas predstavlja 'Bela knjiga' Saveta stranih investitora, koja sadrži preporuke za prilagođavanje srpskog zakonodavstva potrebama poslodavaca."
Odlazak u Evropu
Dodatno, treba imati u vidu da većinu radnih mjesta koja se otvaraju u regiji čine poslovi lošeg kvaliteta, što znači da podrazumijevaju nizak nivo kvalifikacija, radnih prava, loše uvjete rada i niske zarade za zaposlene, a automatizacija i upotreba robota neće nužno, barem ne na kratak rok, utjecati da se to promijeni, kaže Vesić.
Stanovnici zemalja bivše Jugoslavije generacijama su odlazili u bogate zemlje Evrope u potrazi za poslom. S porastom upotrebe robota u industrijama razvijenih susjeda porastao je i strah da neće biti potrebe za radnicima iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Makedonije...
"Deluje da dodatni problem za radnike i radnice u regionu predstavlja automatizacija u zemljama zapadne Evrope. U prvom redu to se odnosi na sve one koji kroz migracije u ove zemlje nastoje da reše problem sopstvene nezaposlenosti ili podzaposlenosti. Smanjenje broja radnih mesta u zemljama kapitalističkog centra uvek ima i povratni uticaj na ekonomije periferije, koje se onda ne mogu putem emigracija rešiti viškova radne snage", kaže Vesić.
Podsjeća kako je vidljivo da vlasti u regiji, barem one na lokalnom nivou, tragaju za rješenjem za visoku stopu nezaposlenosti u iseljavanju jednog broja svojih sunarodnjaka.
Eksplicitan primjer za to predstavlja gradonačelnik Čačka Milun Todorović, koji je prilikom potpisivanja ugovora o donaciji za naučno-tehnološki park u tom gradu izjavio da to predstavlja "veliki korak za odliv mozgova iz Čačka, za početak u Beograd, a, naravno, kasnije širom Evrope i sveta", navodi Vesić.
Iako je takva izjava naišla na osudu javnosti i drugih predstavnika vlasti, ona je jasan indikator toga da za vlasti u regiji iseljavanje stanovništva predstavlja legitiman metod u borbi protiv visoke nezaposlenosti, naročito kod mladih.
Smanjenje emigracije kao i potencijalni povratak onih koju uslijed automatizacije i robotizacije ostanu bez svojih radnih mjesta u zemljama zapadne Evrope svakako će imati negativan utjecaj na nivo nezaposlenosti u zemljama u regiji, ali i na same zaposlene zbog povećanja konkurencije na tržištima rada.
U konačnici, roboti kao roboti i nisu toliki krivci za ugroženost radnih mjesta ljudi nego odnos vlasti prema svojim građanima. Razvijene zemlje ulagale su u svoje radnike, što je dugoročno dovelo do smanjenja nezaposlenosti uz porast kvaliteta rada i više plaće.
Ako se ne dogodi strateška preorijentacija domaćih vlasti na povećanje socijalnih prava i zaštitu zaposlenih, kao i veće investiranje u obrazovanje i kreiranje radnih mjesta za visokokvalificirane radnike i radnice, proces automatizacije i primjene robota, bez obzira na to odvija li se na Zapadu ili u regiji, u najboljem slučaju dovest će do kreiranja novih radnih mjesta, ali izuzetno niskog kvaliteta, prvenstveno u uslužnom sektoru i dijelovima industrije gdje je i dalje isplativije zaposliti jeftinu radnu snagu umjesto skupe tehnologije, a u najgorem slučaju može dovesti do naglog porasta ionako visoke stope nezaposlenosti, kaže Vesić.
