Iako lideri EU nisu odlučili da otvore pristupne pregovore sa Bosnom i Hercegovinom, postoji mogućnost da se to desi u martu iduće godine. Međutim, postavlja se pitanje šta bi to konkretno, kratkoročno i dugoročno donijelo našoj zemlji.
Polovinom decembra iz EU su zaključili da će otvoriti pregovore s Bosnom i Hercegovinom "kada se postigne potreban stepen usklađenosti s kriterijima za članstvo".
Politički analitičar Adi Ćerimagić za Klix.ba je rekao da su se tokom prijašnjih rundi proširenja istakle dvije najvažnije prednosti otvaranja pregovora. Prva, tehnička, finansijska i politička podrška za sustizanje potrebnog nivoa pripremljenosti za članstvo u EU. Druga, kakva-takva sigurnost da bi zemlja u roku od pet do najviše deset godina mogla postati punopravna članica EU.
"Ta dva sastojka, pokretala su mehanizme, dale okvir i cilj javnoj upravi i vladi, te sa sobom nosile veće strane investicije i osjećaj da se zemlja kreće u pravom smjeru. I stvari su se zaista i pomjerale u pravom smjeru (primjer Hrvatske). U slučaju Srbije, ali i Crne Gore, nažalost, nije se mnogo desilo", rekao je Ćerimagić.
Na pitanje da li otvaranje pregovora donosi otvaranje novih evropskih fondova Ćerimagić je kazao da to ne podrazumijeva nove fondove.
"Naravno, ima prilike za tehničku pomoć u prilagodbi EU standardima, u poglavljima koji su otvoreni, ali to nije značajna novčana razlika. Ekonomiju u kandidatima jača transfer novca kroz bespovratna sredstva i jeftine kredite, tu pregovarači nemaju veći pristup od onih koji ne pregovaraju. Drugi vid je povećanje stranih investicija zbog te izvjesnosti da će se usklađivati sa EU standardima i pristupiti EU zemljama. Što, kako vidimo u slučaju Crne Gore i Srbije, i nije slučaj", kazao je Ćerimagić.
S obzirom da se o otvaranju pregovora sa BiH govori gotovo isključivo u svjetlu hvatanja voza sa Ukrajinom i Moldavijom, treba biti i dodatno oprezan, ističe naš sagovornik.
"Naime, ovaj mjesec, EU jeste odlučila da sa Ukrajinom i Moldavijom otvori pregovore, ali za razliku od odluke u slučaju Srbije, ova nije imala u sebi krajnji datum do kada bi pregovori trebali početi, niti mandat Europskoj komisiji da krene sa izradom pregovaračkog okvira i analizom zakonodavstva. U praksi to znači da se ništa neće dešavati dok se ne donese nova odluka. Kada će to biti, niko ne može i ne želi reći. Ukoliko BiH bude išla istim putem, onda ćemo do otvaranja pregovora koje će u u praksi barem pokrenuti neke stvari, čekati i duže", pesimističan je Ćerimagić.
Ipak, naglašava naš sagovornik, to ne znači da BiH ne treba imati za cilj ili raditi na otvaranju pregovora.
"Ali bi trebalo postaviti stvari u pravi kontekst, naročito iz perspektive EU, koja od BiH, u odnosu na Ukrajinu i Moldaviju očekuje ispunjavanje daleko više uslova", kazao je Ćerimagić.
Politička analitičarka iz Banje Luke Tanja Topić za Klix.ba je izrazila veći optimizam u smislu značaja potencijalnog otvaranja pristupnih pregovora.
"Donio bi BiH unutarpolitičku stabilnost i to bi bio veliki iskorak posebno za građane BiH koji su izmoreni i iznureni svakodnevnim političkim trvenjima. Također bi to dalo sigurnost stranim investicijama i to je zamah koji bi pospješio ekonomiju uz pristup izdašnim fondovima EU", rekla je Topić.
Ipak, skeptična je koliko bi domaći politički akteri zaista žele stabilizaciju unutrašnjih prilika jer bi time sebi samima izbili značajnu polugu ostanka na vlasti.
"Otvaranje pregovora zahtijeva i ozbiljan rad, ukoliko on izostane onda će se pregovarati godinama pa i decenijama", zaključila je Topić.
Primjer Srbije i Crne Gore
Naše susjedne zemlje Crna Gora i Srbija davno su otvorile pregovore sa Evropskom unijom, ali nakon više od deset godina nisu postale članice. Na njihovom primjeru je vidljivo da otvaranje pregovora ne garantuje ubrzano članstvo, te proces pristupanja vrlo lako može zastati.
Pristupne pregovore Crna Gora započela je 29. juna 2012. godine. Nakon osam godina pristupnih pregovora, otvorena su sva 33 poglavlja, od kojih su tri privremeno i zatvorena.
Pregovori o pristupanju Republike Srbije sa Evropskom unijom formalno su otvoreni 21. januara 2014. godine u Briselu. Do sada je Beograd otvorio tek 22 poglavlja, a dva su privremeno i zatvorena.
"U ovom trenutku nemoguće je kazati kada će Srbija otvoriti ostatak poglavlja, ni kada će završiti pregovore o članstvu i postati punopravnom članicom", kazao je Ćerimagić.
U slučaju Srbije napredak u posljednjih šest godina bio je minoran.
"Tako mali da, ukoliko bi se nastavio ovim tempom, za dostizanje potrebne pripremljenosti za članstvo u EU, Srbiji bi trebalo oko 50 godina. To je tako daleko da je vjerovatnije da će nivo pripremljenosti krenuti opadati", smatra Ćerimagić.